Žene su lepši, jači i vredniji pol! Ovom konstatacijom počinjemo priču o ženi koja je lepa, draga i simpatična, koja je zaposlena u trgovini, koja vodi seosko domaćinstvo, koja je podigla dve kćeri, a uz sve to ima i sjajan hobi. Ona plete predmete od rolnica koje pravi od novinskog papira.
-Zovem ih trubačke, jer ih tako zove Ruskinja koju sam gledala na internetu, u stvari slušala, nikad se ne vidi njen lik, samo ruke i čuje se glas- započinje svoju priču Tatjana Đulinac iz Taraša.
-Slučajno sam naišla na te snimke, i učinilo mi se veoma zanimljivim to što radi, pa sam odlučila da se i sama okušam u tome. Probala sam, prvo trapavo, potom svaki put sve uspešnije, hvalili su me da dobro sklapam boje, a sada mi je to svakodnevna aktivnost.
Trubačke upliće na sto načina, kao držače za kišobrane, kao vetrenjače-korpice za držanje boca, kao rode, kao korpice najrazličitijih oblika, veličina i boja. Ko god ih vidi, oduševi se. A ovih dana završila je pletenje kutije za hleb, prve iz njene radionice.
-Moji su radovi stigli na razne krajeve sveta. Nedavno sam nekoliko roda, jer Taraš je selo roda, darovala našim gostima iz Nemačke. Kako su ih samo spakovali, pitam se – kaže kroz smeh.
Svaku trubicu Tatjana najpre oboji, koristi akrilne boje, potom kad se dobro osuši, započinje pletenje. Za izradu jedne manje korpice potrebno je najmanje tri stotine žica i zaista dosta vremena. Tatjana je uradila preko hiljadu predmeta. Nema radionicu ili neki poseban kutak namenjen samo svom hobiju. Kaže da joj je najzgodnije da radi za stočićem u dnevnoj sobi.
-Kad sam plela na trpezarijskom stolu, često se dešavalo da ručak ne mogu da serviram, jer su trubačke zauzele gotovo čitav sto. Naročito kad tek započinjem neki predmet, pa sve mora biti fiksirano dok se ne uobliči kako sam zamislila.
Svoje proizvode najžešće izlaže na etno bazaru tokom Dana taraških roda, i radije ih poklanja nego što prodaje. Draže joj je da zna da neko uživa u onome što je napravila, nego da zaradi. A zarada je tolika da je dovoljna za nabavku materijala.
-Nažalost, živimo tako da novac izdvajamo samo za ono što nam je neophodno, a ne i za ono što nam se dopada i što svakako ima i upotrebnu vrednost, pa često darujem od srca svoje rukotvorine.