U skladu sa preporukama viših instanci organizovana je priredba povodom završetka školske 2019/20., u OŠ „Bratstvo jedinstvo“ u Belom Baltu, a u sklopu tog događaja i ispraćaj „malih maturanata“.
U školskom dvorištu, svečano i vrlo emotivno, oprostili smo se od ove školske godine , koja je po svemu bila vrlo neobična i specifična – kaže Milan Nedeljkov direktor ovdašnje škole.
.jpg)
Zahvaljujući kompaktnosti kolektiva, dobroj saradnji sa roditeljima, korektnim angažovanjem učenika i zahvaljujući njihovom strpljenju, okončana je i ova školska godina. Sumarno gledano, posebno u segmentu školskih postignuća, uspešna.
U prisustvu najbližih članova porodice održana je i kraća priredba sa interesantnim programskim sadržajem, a kao kruna okupljanja bila je promocija i ispraćaj osmaka i proglašenje učenika generacije. Ove godine to je bila Sara Kovač, savesna , vrlo posvećena obavezama i nadasve dobra drugarica. Razredni starešina ovogodišnjoj generaciji “ Malih maturanata“ bila je nastavnica Katarina Purkov.
Promenili su se ali ostale su oči
Tekst posvećen ovoj generaciji osmaka sa prve stranice njihovog albuma
Teško je definisati vreme. Posebno ono u kom odrastamo i činimo prve i značajne životne korake. Ipak, većina ljudi je saglasna da je boravak u školi najznačajniji period u razvoju dečije ličnosti. Radoznali i pomalo uplašeni od te velike zgrade i nepoznatih lica stupili su u jedan nov životni ciklus. Godina je 2012. Dečaci kratko podšišani, a devojčice sa kikicama. Prijem đaka prvaka. Pogledi im lutaju od roditeljskih očiju do „strašnog direktora“. Iz prikrajka ih bodri vaspitačica iz zabavišta. Događaj ne traje dugo , jer njihov prijem prevazilazi i sam sadržaj priredbe . Preuzimaju ih učitelji i sledi ulazak u učionice. Bez roditelja. Prvi put kao veliki seli su u svojim stolicama. Za svojim klupama sa kojima će deliti svu neobičnost i lepotu školskog života. Nekako su pregrmeli taj prvi dan. Sada je sve lakše. Nižu se godine i sa njima svi oni dobri i poželjni vaspitno-obrazovni sadržaji. Bilo je malo i poteškoća , ne i dramatičnih. Družili se, učili, postizali rezultate u skladu sa mogućnostima i angažovanjem svih nas. Roditelja, učitelja i nastavnika. Porasli su. Promenili se skoro do neprepoznatljivosti. Ali, ostale su oči! One nikada ne gube svoju prvobitnu i urođenu karakteristiku. Poput koda po kom će se do kraja života prepoznavati. Čak i u tami taj sjaj će biti njihova veza. I neće im dozvoliti da se izgube na svom životnom putu. Ma kako on bio popločan to svetlo će im biti poput svetionika. To i jeste značaj zajedništva i odrastanja u školi. Svakako i onoga što su usvojili ali ne prioritetno iz domena nastavnog sadržaja. Više iz onog plemenitijeg. Iz životnog sadržaja. I to je upravo esencija i smisao vašeg boravka u školi. A vreme će pokazati da su temelji naše zajedničke gradnje bili dobri. Putujte smelo u život sa vašim prepoznatljivim sjajem u očima, osmesima i uspomenama.
.gif)
.gif)
