Određeni broj stvari koje većina ljudi koristi svakodnevno i lako su im dostupne, za manjinu mogu predstavljati nepremostivu prepreku. Korišćenje računara i pametnih telefona u prvi mah mogu se učiniti nedostupnim za slepe i slabovide osobe, ali tehnološki noviteti doprineli su tome da osobe sa tom vrstom hendikepa potpuno ravnopravno mogu da korsite dobrobiti modernih informacionih tehnologija.
Naš sugrađanin Slavoljub Epifanić ostao je bez vida pre 20 godina, ali ga ta činjenica ne sprečava da vodi kvalitetan i sadržajan život. Ovaj porodični čovek koji sa suprugom podiže dvoje dece, neprestano pomera granice svojih mogućnosti. Bavi se sportom, streličarstvom, vozi tandem-bicikl. Pored toga, Slavoljub svakodnevno koristi računar za najrazličitije potrebe. Početak je bio veoma težak, priznaje i sam. Kada je oslepeo, postojao je problem jer nije poznavao Brajevu azbuku, a kada je počeo da uči, išlo je dosta sporo.
– Želeo sam najpre toliko da znam da ukucam nečije ime, prezime i broj telefona, kako bih kasnije, kada mi zatreba, mogao da pročitam te podatke. To je bila početna ideja zašto bih mogao uopšte da koristim računar. Vrlo brzo sam video da je to samo jedan mali deo onoga što nove tehnologije nude i počeo sam sa čitanjem knjiga i pisanjem projekata, pošto sam bio veoma aktivan u nevladinom sektoru – započinje priču Slavoljub Epifanić.
Kada je počeo da radi na računaru, imao je jaku motivaciju i volju, ali nije imao koga da pita na koji način rade čitači ekrana. U toj situaciji, pomogli su mu prijatelji koji su zajedno sa njim istraživali njihove mogućnosti.
– Dešavalo se to na početku, da recimo po 5-6 puta legnem da spavam, a onda se setim da bih mogao nešto da pokušam, međutim onda ne uspem, ponovo se vratim u krevet i tako u krug. Sada sam već godinama u toj priči i do mnogo novih stvari dođem intuitivno. Ljudima koji tek počinju je strahovito teško. S obzirom da sam ja video do svoje 31. godine, imam i tu vizuelnu percepciju, pa mislim da mi ona olakšava da zamislim šta se dešava na ekranu. Pošto sam radio kao instruktor za druge slepe osobe, vrlo dobro znam koliko im je bilo teško da savladaju i najosnovnije stvari. Kao i mnogi ljudi koji vide, plaše se tehnike – da nešto ne pokvare, ne izbrišu.
Kao najpraktičnije rešenje pokazao mu se operativni sistem IOS jer on u startu sadrži čitač ekrana. Na svom računaru danas ima oko 100.000 elektronskih knjiga na srpskom jeziku i dnevno istražuje na internetu o svim temama koje ga interesuju.
– Koristim svašta. Dosta čitam, imam puno elektronskih knjiga koje mi popunjavaju vreme, koristim elektronsku poštu, Viber, Skajp, Jutjub. Mogu da koristim manje-više sve aplikacije osim video formata i grafike, ali zato mogu uspešno da korsitim programe za obradu zvuka.
U zavisnosti od toga šta radi, Slavoljub duže ili kraće koristi računar. Kada su u pitanju društvene mreže, jednostavnije mu je da se služi pametnim telefonom.
– Ako sam u nekoj priči nekog projekta ili čitanja, mogu da provedem i po 8-10 sati, a nekada samo par minuta da proverim mejl. Ne koristim samo računar, nego se često služim i telefonom. Na Fejsbuku i Tviteru sam na primer mnogo češće na telefonu nego na kompjuteru. Kada čitam neki tekst illi ga pišem, mnogo mi je lakše da radim na računaru, zbog tastature. Na poruke takođe mnogo brže i lakše odgovaram putem računara.