Tradicije maškara, ili na mađarskom jeziku „farsang“, povezani su sa završetkom zime i početkom novog kalendarskog perioda, proleća. One se najčešće održavaju u februaru kada se omladina maskira u kožne gunjeve i zajedno sa zvoncima ili sličnim rekvizitima, prave buku i na kraju spaljuju lutku od slame, zvanu „kiszebáb“.
Tim činom teraju se zli duhovi i bolesti, ali se i priziva životni boljitak za zajednicu. Te pokladno-obredne radnje razlikuju se od sela do sela i tipične su za pripadnike mađarske nacionalne zajednice .
U beloblatskoj osnovnoj školi značajna pažnja se poklanja i kulturološkom nasleđu svake zajednice, u ovom slučaju mađarske, te su učiteljica Eva Požar Halas i učitelj Zoltan Labanc, zajedno sa svojim đacima i njihovim roditeljima, priredili pravi obredni performans upravo na tragu zimsko-prolećnih maškarskih običaja.
Interesantno, neobično, edukativno i korelativno. Da svi budemo zdravi, da zajednica napreduje i da svako pronađe deo sebe i neguje svoje predačko nasleđe.
Pišu: Milan Nedeljkov i Tivadar Borbelj