Hrana se pije a vino se žvaće, počinje priču o vinu Dragiša Živković, zaljubljenik i proizvođač ovog pića bogova. A ujedno, vino je i jedino piće koje nosi ime boga Bahusa, zbog čega se i smatra božanskim pićem. Istorija i legende su jedno, dok je sadašnjost malo drugačija. Ovoga puta čemo ispričati kako je Dragiša uspeo da za kratko vreme, od 2005. godine do sada zahvaljujući velikoj ljubavi uspe da napravi najkvalitetnija vina sa banatskog podneblja i da gde god da se sa njima pojavi ponese neku medalju.
- Vino sam zavoleo u Nemačkoj gde sam živeo i radio mnogo godina. Pošto sam bio zaposlen u kompjuterskoj firmi a moja prostorija je bila najhladnija, gazde su tu skladištile vina koja su kupovali iz svih zemalja sveta a ja sam izmešu ostalog bio zadužen i da ima donesem iz kancelarije kad imdošu gosti ili kad se njima pije. Pozivalisu me da probam i tako je sve počelo. Do tada sam bio pivopija, kaže Dragiša.Beli burgundac, Triada i Kaberne sovinjon su prva tri vina koje je od 12 izneo pred nas a krenuo je naravno od najblažih i najlakših. Svako od njih u svojoj jedinstvenoj čaši.
- Za proizvodnju vina je najbitnije da posude budu čiste. Higijena je prioritet a posle sve drugo dolazi na red, kaže on.
- Po povratku iz Nemačke,pošto sam imao nešto zemlje odlučio sam se da zasadim vinograd, mada nikad pre to nisam radio,registrovao sam poljoprivredno gazdinstvo i uspeo d adobijem subvencije da počnem sa radom. Vinograd mi se inače nalazi na putu za Taraš, a poznato je da je tu najkvalitetnija zemlja. Prve dve godine sam kupovao grožđe i muljao ga rukama,odvajao peteljke i stavljao sve u balone. Usput samneprestano učio kako o vinovoj lozi,tako i o vinu.


I dok se priča bliži kraju,mi završavamo sa šampionskim Roseom.
- Pravi Rose treba da vuče na narandžasto. Ovo je prava boja govori zaljubljeno gledajući u čašu. A da je stvarnotako pokazuju i priznanja. Nama ostaje samo još da mu poželimo još mnogo nagrada i vrhunskog vina.
Autor teksta i fotografija : Maja Pandurov