Profesor Ivica Petrov je koncertom evergrin i pop rok muzike, koji je održan u bioskopskoj sali MZ Bagljaš, obeležio 40 godina samostalnog muziciranja. Istovremeno ove godine navršilo se i 55 godina njegovog pedagoškog i umetničkog rada. U znak ovih jubileja ovaj muzičar i njegov unuk poveli su ljubitelje dobrog zvuka na “Put oko sveta”. Zrenjaninci koji su prisustvovali koncertu mogli su da uživaju u melodijama iz 17 različitih zemalja sveta.
Iako je u osmoj deceniji života, profesor Ivica Petrov se za nastup pred Zrenjaninskom publikom pripremao sa istom dozom elana kao da je na početku karijere. Čitavo popodne postavljana je oprema, proveravani su svetlosni efekti i rađene su tonske probe. Za koncert u kojem je publika mogla da uživa dva i po sata najviše je kriv njegov unuk Đorđe Damjan. Plan je bio da se koncert održi na otvorenom, na platou ispred MZ. Zbog straha od moguće kiše, koncert je, na kraju održan u sali za bioskop.
“U Zrenjaninu sam 74-ta godina. Po ideji, pre svega, unuka ovim koncertom smo obeležili 40 godina od kada sam samostalno počeo da sviram i pevam tj. da zabavljam goste. To se zove „one man band“ ili čovek orkestar. Ove godine je i 55 godina od mog umetničkog i pedagoškog rada. Radio sam u skoro svim srednjim školama u Zrenjaninu i nekim van Zrenjanina. Svirao sam od Kanade, Amerike, Nijagarinih vodopada do Grčke, na Jadranu, na Kopaoniku, po banjama… Rešio sam da na neki način obeležim te jubileje. Ja se, inače, već 10 godina povlačim i svaki put mislim da mi je to poslednji koncert. Međutim, hvala Bogu, zahvaljujući unuku koji me je nasledio i koji je učenik muzičke škole organizovali smo i ovaj koncert“, kaže Ivica Petrorov, profesor muzike.

“Put oko sveta” podrazumevao je prolazak kroz 17 različitih zemalja
“Unuk svira ukupno šest insturmenata, a danas je svirao pet i pevao sa mnom. Imali smo i goste koncerta. Obe ćerke su mi profesori muzike. I njihove ćerke su danas nastupale. Unuka Tara je svirala klavijaturu i bila je zadužena za svetlosne efeke i video bim. Mlađa unuka je svirala jednu numeru na flauti. Malo smo se bili umorili montirajući ovu opremu. Verujem da je uz obostranu razmenu energije publika bila zadovoljna koncertom i da je on uspeo“, dodaje naš sagovornik.
Profesor Petrov, maestro Damjan i njihovi gosti poveli su publiku na „Put oko sveta“, kako su simbolično nazvali koncert.
„Retko je da na nekom koncertu možete da čujete muziku iz mnogo različitih zemalja. Mi smo svirali muziku iz 17 zemalja. Na „Put oko sveta“ smo krenuli iz Srbije, pa smo išli po Evropi u komšiluku, pa na Havaje, u Severnu Ameriku, Meksiko, Južnu Ameriku, Peru, Argentinu, Izrael, Grčku… Pošto je ovo lep ambijent imali smo i igranku za one koji su želeli da igraju. Ovde su i ogledala, pa je bilo kao u pravoj plesnoj školi. Kada smo pravili repertoar dosta pesama koje su izuzetne smo izbacili. Sve pesme su bile evergrin i pop rok, sem prve. Počeli smo sa jednom izvornom pesmom iz srca Srbije – Svilen konac“, objašnjava profesor Petrov.
„Sa 5,5 godina sam svirao harmoniku i znao sam da ću biti muzičar“
Muzičar koji je omogućio Zrenjanincima do bez dinara odu na „Put oko sveta“ je 1993. godine osnovao prvu školu za mlade muzičke talente u Zrenjaninu „Bolero“.
„Mi smo prošle godine obeležili 25 godina rada privatne muzičke škole „Bolero“ koja je brojala u zavisnosti od situacije po nekad i preko 1.000 đaka. Za 25 godina kroz ovu školu je prošlo preko 20.000 dece. Mnoga od njih su postala profesori muzike, neki su magistrirali, a neki i doktorirali muziku. Nekima je muzika ostala hobi i večita ljubav“, objašnjava naš sagovornik.
„Na početku karijere nisam verovao da ću ovoliko trajati. Ja imam jednu sliku iz perioda kada sam imao 5,5 godina i na kojoj se vidi kako držim harmoniku. Ja sam tada rekao „mama ja ću to biti“. „To“ je značilo muzičar. Nešto kasnije su mi prodali harmoniku, ali su mi još kasnije kupili violinu. Ja sam se kroz vreme nadogradio, tako da sviram više instrumenata. Violinu, violu, gitaru, klavijature, klavir… I sad kažem, daj Bože da ovaj koncert nije poslednji, ali već sam na izmaku snaga. Nadam se da će unuk to sve da nastavi“, zaključuje na kraju razgovora prfesor Ivica Petrov.
Za „Put oko sveta“ u trajanju od dva i po sata najveći krivac je unuk Đorđe Damjan
Maestro Đorđe Damjan, na čiju inicijativu je i organizovan ovaj „Put oko sveta“, kaže da je isti deda.
„Ja sam takoreći reinkarnacija dede dok je živ. Mnogi, koji nas sreću na ulici, kažu da sam potpuno isti kao deda po fizičkom izgledu. Ukućani kažu da imamo i isti karakter. Ja sam instrument prvi put uzeo u ruke sa četiri godine. Naravno, uz mamu i dedu. Doduše, sa tatine strane su svi medicinari, pa sam u isto vreme uzeo i špric u ruke. Tatin jedan kolega je rekao da su znali da ću biti nešto na M, samo nisu znali da li će to biti medicinar ili muzičar. Dedin gen je, ipak, dominantan. Prvo sam svirao violinu, kao što sviram i sad. Za to sam završio nižu muzičku školu. Sada sviram još i bubnjeve, saksofon, kontrabas, bas gitaru, klavir“, kaže Đorđe Damjan.
„Pošto je deda malo stariji, ja sam morao malo da ga poguram da napravmo ovaj „Put oko sveta“. Mislim da smo imali lepu povratnu reakciju poblike. Deda i ja smo osobe koje znaju mnogo energije da uzmu ljudima, ali mnogo više sebe dajemo. Tu je bilo svetlosnih efekata i muzike na pretek. Trebalo je da bude i specijalnih efekata, dima i vatre, ali pošto smo u zatvorenom prostoru to nije moglo da se izvede“, dodaje naš sagovornik.
Od 20 sati, pa sve do 22:30 publika u kojoj su bili i najmlađi Zrenjaninci, ali i oni stariji uživali su u svakom taktu koji je stizao sa bine, a za koji su bili zaslužni profesor Ivica Petrov, njegov unuk Đorđe Damjan, kao i 10-ak drugih gostiju koji su pevali i svirali sa njima.