Zrenjaninac Bojan Kesić jedan je od 94 lica koja su prošle godine pokrenula svoj posao uz pomoć subvencija Nacionalne službe za zapošljavanje.
Iako je mali broj nezaposlenih zainteresovan za otpočinjanje sopstvenog posla sa 180.000 dinara, naš sagovornik kaže da nije imao dileme. Dodaje i da je ispred sebe imao jasno postavljen cilj koji je želeo da ostvari.
U razgovoru saznajemo i da su mu ta sredstva značajno pomogla da dođe do željenog cilja, ali i da nisu bila jedina koje je morao da uloži.
Danas, Bojan je vlasnik pivnice „Zlatna krigla“ u naselju Lesnina, u kojoj smo razgovarali o državnom programu za pomoć nezaposlenima.

Šta je bilo ključno za donošenje odluke da sa 22 godine uđeš u ugostiteljske vode i to putem subvencije?
– Moj otac i njegov posao bili su motiv da se ovakvo mesto otvori. On je već izvesno vreme vlasnik prodavnice pića koja je prepoznatljiva po izuzetno bogatom asortimanu piva. Razvio je tu priču u toj meri da danas ima i 120 različitih vrsta tog, mnogima omiljenog pića. Ispred njegove maloprodaje, poslednje tri godine u letnjim danima imali smo i baštu. Veliki broj ljudi bio je zainteresovan da dođe na to mesto i proba pivo kvalitetnih proizvođača. To nas je i podstaklo da počnemo ozbiljnije da se bavimo ugostiteljstvom. Odlučili smo da otvorimo lokal koji će raditi cele godine, i uspeli smo u tome. Danas, sve što se može kupiti u očevoj radnji, sada se može probati i u mojoj pivnici. Moram i da napomenem da je sve nekako imalo dobar tok. Poklopila se ta naša želja za otvaranjem novog objekta i raspisanim konkursom od strane Nacionalne službe za zapošljavanje.
Kako je tekao proces konkurisanja, obuke?
– Konkurisao sam, a zatim krenuo na obuku koja traje dva dana, od 8 do 12 časova. Zaista sam puno naučio na toj obuci koja je izuzetno obimna i pruža dosta znanja. Mladim ljudima znanje prenose iskusni predavači. Kada je prošla obuka, drugi segment je predstavljalo pisanje biznis plana u kojem sam naveo čime bih se bavio. Oni koji odlučuju o projektima, prepoznali su moju ideju, iako se ugostiteljstvo najmanje boduje. Verujem da su prepoznali to da želim da ponudim ljudima nešto novo. Tako sam preko republičkog konkursa dobio 180.000 dinara.
Da li je to bilo dovoljno za početak?
-Nije bilo dovoljno, ali sam ja i u biznis planu naglasio da to neće biti jedina sredstva na koja ću se osloniti. Otvoreno sam napomenuo da imam i lična sredstva. Bio sam spreman da uložim, da uđem u rizik, i to se na kraju isplatilo. Otvorio sam onakav lokal kakav sam i zamišljao, da liči na pab ali da je ipak pivnica. Mirno mesto na koje će ljudi doži da uživaju u lepoj atmosferi i da probaju najbolja piva. Otvaranje lokala je podrazumevalo i odgovornost, ali i strogo poštovanje discipline. Iznad lokala su stambene jedinice i nema smisla uvoditi „živu“ muziku. Takođe, striktno se poštuje i radno vreme, od 8 sati do ponoći. Sada sam usredsređen na ulaganja, konkretno na otvaranje kuhinje od 1. aprila. Zrenjanincima ćemo ponuditi mali broj jela, ali posebnih, onih koji idu uz dobro pivo.

GOVORILI SU MU „ZAROBIĆEŠ SE…“
Kako izgledaju tvoje svakodnevne obaveze od momenta kada si postao „sam svoj gazda“?
-Svima kojima sam rekao da sam dobio sredstva Nacionalne službe za zapošljavanje rekli su mi „da ću se zarobiti“, pitali su me „zašto sam to uzimao“… Međutim, dosta njih ne zna da to onako kako se priča. Osoba koja dobije sredstva sa biroa, dužna je da narednih 12 meseci drži firmu otvorenom. Redovno plaćanje doprinosa i penzionog i socijalnog osiguranje, to je jedina obaveza. Ljudi se plaše da uzmu ta sredstva jer misle da moraju da rade dve godine, plaše se rizika. Nisam se plašio rizika, imao sam u glavi ideju i cilj, kaže Kesić na kraju razgovora.
Dodaje da ima dana kada radi i po 16 sati, ali da mu ne pada teško jer je, kako kaže, ostvario svoj cilj što želi i svim mladim ljudima u našem gradu.