Decenijama se priča kako se iz Srbije izvoze sirovine, dok u zemlju istovremeno uvozimo gotove proizvode od te iste sirovine. I sve to plaćamo nekoliko puta skuplje nego što bismo plaćali da smo sami proizveli finalni proizvod. Rođena Zrenjaninka, Snežana Ranković, odlučila je da rizikuje i da pokerene preradu. Život ju je iz Melenaca odveo u Osečinu gde već pet godina radi na izradi i pozicioniranju brenda – čokoladnih suvih šljiva punjenih orahom. Svoj proizvod predstavila je i na nedavno održanom Sajmu zadrugarstva.
Nije lako pokrenuti proizvodnju čak ni u mestu gde ste odrasli, a kamoli da budete uspešni negde gde ste se doselili, jer vas je splet okolnosti tamo odveo. Životna priča Snežane Ranković potvrđuje činjenicu da je u životu jako važno da slušate svoje srce i da verujete u ono što radite.
„Ja sam rođena u Melencima, školovala sam se u Zrenjaninu i Zrenjanin je moj grad u srcu. Život me je odveo u Osečinu. To je sredina o kojoj ništa nisam znala. Ali, mi Vojvođani imamo izgleda neku urođenu osobinu da volimo zemlju i ono što je neko pre nas stvorio. Mene je još deda učio da je najvažnije u životu sačuvati za buduće naraštaje ono što je neko pre tebe stvorio. Ja sam u Osečini naišla na neverovatnu ljubav prema šljivi. Tamo se ljudi grčevito bore da, uprkos izuzetno teškim uslovima, sačuvaju svoju voćarsku proizvodnju. Mada, i u tom delu zemlje je proizvodnja šljive poslednjih godina drastično opala. Razlog je taj što je unazad šljiva uglavnom završavala u rakiji“, počinje priču Snežana Ranković iz Osečine.

Obnova starih zadrugarskih sušara za šljive
„Kad se vi maksimalno trudite da proizvedete nešto kvalitetno, a to prodate po najnižoj ceni, onda i vi i vaš entuzijazam klonete. Moja ideja je još 2013. godine, kada sam kupila sušaru, bila da krenemo u obnovu ovog posla koji je nekada bio izuzetno popularan. Ja sam kupila jednu zadružnu sušaru koja je 70-ih i 80-ih godina prošlog veka izuzetno dobro radila. Takvih manjih sušara kapaciteta od 30 tona dnevno je bilo u svakoj mesnoj zajednici. Sve je to uništeno. Nekoliko nas entuzijasta je uspelo da obnovi par tih zaduruga na teritoriji Osečine. Sada te sušare opet rade“, dodaje naša sagovornica.
Proizvodnja suve šljive i proizvoda od suvih šljiva
U posao sa šljivama Snežana se upustila jer je Osečina poznati šljivarski kraj. Njena porodica se bavi proizvodnjom i preradom suve šljive i proizvoda od suve šljive.
„Tu su, pre svega, standardna suva šljiva sa i bez koštica koja je poznata ne samo u Srbiji, već i u svetu. Zatim, radimo čokoladiranu suvu šljivu punjenu orasima. Tu je i slatko od suvih šljiva sa orasima. Radimo seckanu suvu šljivu i višnju. U ponudi imamo i pekmez od suvih šljva, a u planu je i rakija od suvih šljiva. Za preradu suve šljive sam se odlučila zato što kad imate neki proizvod onda ili idete u stvaranje gotovog proizvoda ili ste sirovinska baza za velike trgovce. Srbija je živela od trgovine šljivom, ali je malo onih koji su želeli da se bave proizvodnjom koja je zahtevna. Sa gotovim proizvodom, pokušavamo da pronađemo svoje mesto na tržištu. Da li je naša odluka ispravna – vreme će pokazati. Ali, jednostavno nismo želeli da proizvodimo sirovinu za druge“, objašnjava Ranković.
„Decenijama unazad se priča kako Srbija ima sirovinu, a nema gotove proizvode. Mi smo rešili da pokušamo da napravimo proizvod sa dodatom vrednošću. Država je potencirala razvoj prerade, investirajući u mala i srednja preduzeća da se okrenu proizvodnji gotovih proizvoda. Na žalost, zaista mali broj ljudi se odvažio da krene u preradu. Moja porodica je jedna od retkih. Moram da priznam da je to jedan izuzetno mukotrpan posao. Mi smo se uhvatili u koštac sa pritiskom robe iz inostranstva. Znamo da su razvijene države i ekonomski i industrijski jače od Srbije. Ta utakmica je jako teška. Mi ne možemo da pariramo niskim cenama. To pokušavamo da uradimo samo i isključivo kvalitetom proizvoda. Nemamo onih čuvenih 3K u proizvodnji – količina, kvalitet i kontinuitet, već isključivo samo kvalitet, kvalitet i kvalitet. Ne možemo da imamo kvalitet sa nižom cenom od konkurencije iz inostranstva“, dodaje naša sagovornica.
Suva šljiva ima 4 do 5 puta više zdravih materija od sveže šljive
Robu koju proizvodi porodica Ranković se radi na stari – manufakturni način.
“Trudimo se da bude što manje industrije, ali uz primenu svih standarda i kontrola koje važe u zemljama EU. Želimo da izgradimo naš brend. Proizvod koji je tipičan za naš kraj, našu sredinu, od našeg voća. Pokušavamo da stvorimo svest kod ljudi da treba da se vrate sopstvenim vrednostima. Voću koje je sa ovog područja. Neko je davno odredio da na ovom području uspeva tačno određeno voće i da mi tim voćem treba da hranimo svoj organizam”, kaže Snežana.
“Suva šljiva ima 4 do 5 puta veću količinu zdravih materija u sebi od sveže šljive. Mi iz sveže šljive otklanjamo vodu i kada pojedete 100 grama suvih šljiva to vam je kao da ste pojeli 400-450 grama svežih šljiva. Cilj suvog voća jeste da vam da zdrav obrok u maloj količini sa dovoljnim unosom energije u organizam. Kada smo dobili suvu šljivu počeli smo da dodajemo dodatke koje ovo voće može da nosi. Znamo da su orah, med i čokolada nešto što se kombinovalo sa suvom šljivom još pre 100 godina. I to je bio naš početni motiv – da pokušamo da napravimo jedinstven i specifičan proizvod. Da za nove generacije naravimo zaboravljene stvari, po starim receptima upakovane na savremen način. Da to bude lepo i za oko i da bude, pre svega, ukusno”, objašnjava ova preduzetnica.
Suva šljiva kao izvor kalijuma, vitamina B, gvožđa, vlakana…
Suva šljiva je veoma zdrav proizvod koji ne sadrži konzervanse.
“Rehidrirana šljiva ima 32 posto vlage i ona je sklona kvarenju. Da bi se to izbeglo mora da se koristi konzervans. Ukoliko neko ne želi da koristi konzervans u ishrani, onda je preporuka da koristi sušeno voće. Suve šljive imaju vlažnost od 20 do 24 posto i one nisu kvarljive”, kaže naša sagovornica.
“Suve šljive sve više kupuju mladi ljudi koji vode računa o svom, ali i zdravlju svoje dece. Šljiva je izuzetno zdrava voćna vrsta. Mnogi moraju još da uče o ovom voću. Nije toliko poznato da 5 suvih šljiva dnevno zamenjuju jedan obrok. To je dovoljno za dnevni unos kalijuma, B vitamina, gvožđa, vlakana… Kada bismo vratili suve šljive kao užinu u škole i vrtiće ne bismo imali toliko potencijala za kancere debelog creva, smanjili bi se potencijali za depresiju… Suva šljiva smanjuje mogućnost za nastanak osteoporoze, a smanjuje i probleme u menopauzi… To su podaci Svetske zdravstvene organizacije. Poražava činjenica da se svuda u svetu šljva više jede nego u Srbiji”, dodaje Snežana.
Spoj domaće šljive i oraha sa vrhunskom belgijskom čokoladom
Naša sagovornica ističe da do sada nije bilo negativnih kritika na račun njenih proizvoda.
“Svi koji su probali naš proizvod rekli su da im se veoma sviđa. Mi zaista pravimo proizvod od vrhunski odabranih suvih šljiva i vrhunske čokodale. Šljive su domaće, orasi su domaći, a čokolada je belgijska. Moramo Belgijancima da skinemo kapu za čokoladu. Mi nikada ne možemo da proizvedemo čokoladu kao oni, jer je to njihov brend. Spajanjem dva vrhunska brenda vi ne poništavate svoj”, tvrdi Snežana.
“Za sada naša suva šljiva sa čokoladom i orasima može da se nađe samo na domaćem tržištu. U Evropu ne možemo jer Evropa neće gotove proizvode. Oni hoće da od nas otkupe sirovinu. Ne dozvoljavaju nam da prodajemo upakovan finalni proizvod. Evropa hoće taj deo kolača da uzme. To smo videli prošle godine na susretima trgovaca u Nemačkoj. Njima je ova priča bila jako interesantna, sve ih je zanimalo, ali samo da otkupe robu u rinfuzu i da ona ide pod njihovom robnom markom. To su dva uslova koja imate kada želite da izađete van granica Srbije. Mi to ne želimo. Jer kad vi jednom prodate ono što ste sami osmislili i kad to ode pod određenom robnom markom, onda ste vi izgubili svoj proizvod. I ne znate nikada gde će to da završi i pod kojim nazivom”, objašnjava naša sagovornica.
Subvencije za preradu suve šljive
Rad na stvaranju prepoznatljivog brenda iz Osečine traje već godinama.
“Podgorko je brend koji mi stvaramo punih pet godina. Želimo da budemo brend Zapadne Srbije, kraja koji je poznat po proizvodnji šljive više od 180 godina. Neko mora da ima zadatak da sačuva tradiciju. Ne bi bilo pametno da se zaboravi ono što se nekada radilo. Mi smo porodična firma. Nas četvoro se bavi ovim poslom. Trudimo se da dobijemo svoje malo mesto na tržištu. Želimo da deca znaju za Podgorka. Da se zadrži ono što je bilo kvalitetno”, kaže Ranković.
U proizvodnju suve šljive sa čokoladom i orasima ulagana su i sopstvena i sredstva dobijena kroz konkurse za podsticanje preduzetništva.
“Poslednje tri godine koristila sam subvencije. Iako sam bila “neverni Toma” prijatelji su me nagovorili da pokušam da konkurišem za novac. Nikada pre toga nismo tražili nikakve podsticaje niti pomoć. Uhvatili smo se u koštac sa tim i dobili smo sredstva za implementaciju standarda i nabavku nove opreme za proizvodnju. Sada nam nedostaje jedno lepo mesto u Beogradu gde bi ponikla jedna lepa kuća šljiva kao što je to u Osečini. Takođe, potrebno je da se naš brend, ne mislim brend firme, nego na šljivu kao brend Srbije, mnogo više plasira u našim turističkim centrima”, objašnjava naša sagovornica.
Veliki trgovinski lanci žele da plasiraju proizvode pod svojom robnom markom
Ovaj proizvod se pojavljuje u različitim pakovanjima.
“Tu je pojedinačno pakovanje suve šljive sa čokoladom i orahom koje je veoma interesantno za kafiće i restorane. Može da bude prilog uz kafu, čaj, za dobrodošlicu, laku noć… Cena je 18 dinara po komadu. To je u rangu neke čokoladice, bananice, a mnogo je kvalitetnije i zdravije. Imamo luksuzno pakovanje od 120 grama. Cena je 288 dinara sa pdv-om. Postoje i druge vrste pakovanja. Imamo i rinfuz robu. Trudimo se da se proizvode upakujemo i u neke vrste poklon paketa koji su jedinstveni i autentični i koji ne mogu da se kupe nigde na drugom mestu u svetu sem kod nas. Naš brend se može nabaviti u specijalizovanim radnjama. Ne može u marketima, jer oni nemaju interesa od toga”, zaključuje na kraju razgovora naša sagovornica.