Optimalan rok za setvu pšenice je počeo da teče. Stručnjaci kažu da je nabolje da se ovaj posao odradi u periodu od 10. do 20. oktobra, ukoliko vremenske prilike to dozvoljavaju. Za razliku od prošle godine, kada nije bilo dovoljno vlage za nicanje pšenice, ove jeseni, čini se, da su uslovi pogodniji. Prethodnih dana bilo je kiše koja je prokvasila setveni sloj zemljišta.
Ova proizvodna godina startovala je setvom ozimog ječma. Najznačajniji poljoprivredni posao u jesen svakako je setva pšenice.
“Mislim da će površine pod ječmom ove godine biti povećane u odnosu na prethodne godine. Kada je reč o pšenici, na početku smo optimalnog roka i nadamo se da ćemo imati malo bolje uslove za setvu nego prošle godine. Evo proteklih dana smo imali kišu. Ona je prokvasila setveni sloj. Kiša koja je pala je od velike koristi. Verujemo da se prošla godina neće ponoviti. Optimalni rok za setvu pšenice je do 25. oktobra ili do kraja meseca. Preporuka je da se pšenica seje u periodu između 10. i 20. oktobra ukoliko to vremenske prilike dozvole. Vidim da su proizvođači u nabavci semena i đubriva”, kaže Zorica Rajačić iz Poljoprivredne stručne službe.

Setva pšenice uvek otvara dilemu koje seme sejati
Proizvođači se, u našem regionu, i dalje najčešće odlučuju da seju pšenicu “s tavana”. Što često zna da bude osnovna greška u proizvodnji.
“Proizvodnja pšenice prošle sezone protekla je u dosta teškim uslovima. Suočila se sa nedostatkom vode za nicanje i početni porast, kao i sa obilnim padavinama u fazi cvetanja, oplodnje i formiranja zrna. Varijabilni klimatski uslovi u pogledu količine padavina odrazili su se na prinos, a i na kvalitet pšenice. Kako semenske, tako i merkantilne. Zrno pšenice je bilo sitnije, sa dosta bolesti, što često nije zadovoljavalo standarde kvaliteta. Kako je optimalni rok za setvu počeo postavlja se pitanje da li sejati seme iz sopstvene proizvodnje “s tavana” ili „kupovno“ seme, budući da su obe pšenice prošle iste proizvodne uslove. U ovoj situaciji mnogi proizvođači misle da imaju sličan kvalitet, a razlika u ceni je velika”, objašnjava Rajačić.
“Tačno je da je tokom proizvodnje sva pšenica prolazila kroz iste ili slične uslove, ali nije sva pšenica prolazila kroz istu kontrolu. Kao što nije za svu pšenicu odrađena kontrola kvaliteta semena. Treba da znamo šta sejemo. Kakvo seme, kakvog kvaliteta. Savet proizvođačima je da ne kupuju seme pšenice od drugih proizvođača, koji su imali sa određenom sortom “bolji” prinos, bolju hektolitarsku masu i čije seme pšenice na oko izgleda krupnije i lepše. To nisu parametri kvaliteta semena pšenice. Setva takvog semena, bez poznatih parametara kvaliteta – čistoće semena, energije klijanja, klijavosti, masi 1.000 semena i zdravstrvenog stanja, nosi veliki rizik. Takođe, veoma važan korak u procesu proizvodnje i pripreme semena za setvu je i njegovo tretiranje”, dodaje naša sagovornica.
Poljoprivrednici sami nikada ne mogu da istretiraju seme pšenice kao što to mogu semenske kuće
Nije isto da li proizvođači sami tretiraju ili kupuju tretirano seme pšenice, upozorava struka.
“Stručno tretirano seme podrazumeva da je sredstvo kvalitetno i podjednako naneto na svako seme, tako da svako dorađeno seme dobije istu količinu aktivne materije. Pri “samosatlnoj doradi” ne obezbeđuje se kvalitetna zaštita semena, jer izostaje kvalitetno nanošenje fungicida. Podsećam poljoprivredne proizvođače da je jedan od najznačajnih faktora u proizvodnji pored agrotehničkih mera, setva zdravog i kvalitetnog semena. Samo setvom deklarisanog semena pšenice, gde su poznati svi parametri kvaliteta, može se odrediti količina semena za setvu i time postići odgovarajući broj biljaka za svaku sortu”, objašnjava Rajačić.
Ove sezone, čini se, da su se stvorili i povoljniji uslovi za setvu uljane repice, koja je prošle godine na najvećem delu parcela morala da bude presejana.
“Nešto malo uljane repice je posejano i u planu je da je ljudi seju. Čula sam i da su u opštini Novi Bečej planirali setvu uljane repice. Videćemo na kraju o kojim površinama će biti reč. Mislim da su ove godine malo bolji uslovi za setvu ove kulture. Oni koji su to već uradili su u prednosti, jer kiša nakon setve može da bude dobra i da omogući brzo nicanje, što je dobar preduslov za dalji razvoj uljane repice”, kaže naša sagovornica.
Prinosi kukuruza variraju od parcele do parcele
Žetva kukuruza, kulture koja je najzastupljenija u našem regionu, je pri kraju.
“Ove godine kukuruz je u srednjem Banatu bio posejan na 84.000 hektara, što je 35 posto ukupnih setvenih površina. Do sada je požnjevena većina kukuruza. Vlaga se sada nešto slabije otpušta, tako da hibridi u zavisnosti od FAO grupe zrenja, rokova setve i sortimenta imaju različitu vlagu. Kod ranijih hibrida to je oko 14 posto, što je standard po SRP kvalitetu. Kod FAO grupe zrenja 500, 600, 700 vlaga je oko 16, 17 i 18 posto. Sve teže će biti otpuštanje vlage, jer sve više imamo pad temperature, hladne noći, hladna jutra”, objašnjava Rajačić.
“Prinosi su veoma različiti. Kreću se od 7-8 tona po hektaru, pa do 10, 11, 12 tona. Mislili smo da će ti prinosi biti bolji, s obzirom da samo imali dosta padavina. Međutim, imali smo dovoljno padavina u njihovoj sumi, ali raspored nije bio najbolji. Najviše kiše je bilo u maju, pa u junu, malo manje u julu i avgustu. Takođe kiše nije bilo jednako u svim delovima regiona što se odrazilo na prinose. Proizvođači su i zadovoljni i nisu. Daleko od toga da su ovo loši prinosi, ali mnogi su očekivali da to bude bolje”, dodaje naša sagovornica.
Paljenje žetvenih ostataka nanosi štetu njivama
Početak jeseni sa sobom uvek nosi i probleme sa paljenjem na njivama.
“Proteklih dana smo bili na našim oglednim poljima i primetili smo da ljudi pale žetvene ostatke. To nikako nije dobro. Osim što je zakonom zabranjeno, na ovaj način poljoprivrednici nanose veliku štetu svojim njivama, a mogu da naprave problem i na susednim parcelama. Postoje načini na koji se ti žetveni ostaci usitnjavaju. Mislim da proizvođači nisu dovoljno svesni koliku štetu nanose svoijm parcelama time što pale ostatke”, kaže Zorica Rajačić iz PSS Zrenjanin.
Kolike će površine ove jeseni biti posejane pšenicom u ovom trenutku teško je reći. U proseku ova kultura u srednjem Banatu obično zauzme oko 50.000 hektara.