Poznata nam je činjenica da je fizička aktivnost odlična za našu kondiciju, mišićni tonus i uopšte fizičko zdravlje. Ali, da li ste primetili da ste nakon treninga zadovoljniji, ispunjeniji, srećniji? To može biti i zbog same činjenice što ste uspeli da izdržite ceo naporan trening, ali postoji i nešto više od toga.
Fiziološki činioci
Do poboljšanja raspoloženju dolazi zbog poboljšane cirkulacije i povećanog dotoka krvi u mozak, lučenja endorfina i uticaja na hipotalamičko-pituitarno-adrenalnu osu (HPA). HPA dalje komunicira sa različitim delovima mozga kao što je limbički sistem koji kontroliše našu motivaciju i raspoloženje, amigdalom koja dovodi do osećanja straha kao reakcije na stres i hipokampusom koji igra značajnu ulogu u pamćenju, kao i motivaciji i raspoloženju.
Psihološki činioci
Psihološki mehanizmi koji utiču na poboljšanje raspoloženja prilikom vežbanja jesu distrakcija i procena samoefikasnosti. Vežbanje deluje kao vid distrakcije od svakodnevnih briga i misli koje nas preokupiraju. Takođe, vežbanje dovodi do unapređenja procene naših sposobnosti, tj. samoefikasnosti. Samoefikasnost podrazumeva verovanje u sopstvene sposobnosti korišćenja kognitivnih kapaciteta i akcija kako bi odgovorili na zahteve u zadatoj situaciji.
Socijalni činioci
Vežbanje najčešće podrazumeva socijalnu interakciju. Socijalna interakcija sa ljudima koji uživaju u aktivnosti koju izvode, koja ih ispunjava i koji dele naša interesovanja dovodi i do poboljšanja našeg raspoloženja. Takođe, socijalna interakcija vodi i poboljšanju socijalnih veština.
Ples
Svi oblici vežbanja imaju značajne efekte na poboljšanje mentalnog zdravlja, ali onaj koji se pokazao kao najefikasniji jeste ples. Zašto?
Ples je aktivnost toliko prirodna ljudima. Još kod beba možemo primetiti da vole da igraju kada im se pusti muzika. Uzimajući to u obzir možemo se složiti da je „potiskivanje potrebe za plesom loše po naše zdravlje – zarđaće nam duh i kukovi“ (Terri Guillemets). Ples, više nego drugi oblici vežbanja podstiče socijalnu interakciju. Komunikacija sa ljudima uz muziku, prijatnu atmosferu i osmeh zasigurno će poboljšati naše raspoloženje.
Pored poboljšanja raspoloženja ples razvija našu koordinaciju, izgrađuje radne navike i poboljšava kognitivne funkcije.
Efikasnost plesa na mentalno zdravlje je prepoznala i psihoterapija. Terapija plesom i pokretom se bazira na psihoterapijskom korišćenju pokreta radi emocionalne, fizičke, kognitivne i socijalne integracije, jer emocionalni, kognitivni i bihevioralni aspekti osobe su u međusobno uzajamnom odnosu.
Ukoliko do sada niste plesali nije kasno da osetite dobrobiti pokreta uz muziku. Neke od opcija su:
1. Plešite sami
Pustite muziku u svojoj kući i plešite, niko vas ne gleda. Ovo je dobar način da ispoljite ono što mislite i osećate, a što niste uspeli da iskažete rečima. Plesom se može ispoljiti sreća, ali i bol. „Ples je skriveni jezik duše.“ Martha Graham
2. Krenite na časove plesa
Učenje da plešete može biti teško, ali je ovo takođe i način da se mozak odmori od negativnog mišljenja i fokusira na učenje koraka. Takođe, učenjem kompleksnih fizičkih pokreta održavamo naš mozak aktivnim što je vrlo značajno u borbi protiv demencije.
„Dok plešem ne mogu da osuđujem druge, ne mogu da mrzim i ne mogu da se odvojim od života. Mogu jedino da uživam i budem potpun. Zato plešem.“ Hans Bos
Piše dipl. psiholog Sloboda Katanić, REBT psihoterapeut pod supervizijom