Milena Jovanović, najstarija popadija u Banatu, u svojoj devedeset osmoj godini čeka još jedno izdanje zbirke duhovne poezije pod nazivom “Žubori moje duše”, koju je s velikom pažnjom pisala. Rođenje u svešteničkoj porodici, davne 1914. godine, opredelilo je njen životni put prepun neočekivanih obrta koje je vredno beležila stihovima. Objavljivala je pesme u listovima “ Srpsko Kosovo ”, “ Pravoslavni misionar ” i “ Pravoslavlje ”. Ona pamti svoju predratnu udaju za protojereja stavrofora Ćetka Jovanovića koji je prvo službovao u parohiji u Bačkom Brestovcu, a zatim u Starčevu i Jaši Tomiću. Pamti i izdaju i njegovo hapšenje od strane okupatora na početku Drugog svetskog rata. Pamti Milena kako je svojom energičnošću uspela da ga izvuče i kako su zajedno pobegli u Srbiju gde su živeli izbeglički sve dok rat nije prošao. U mislima joj je duboko utisnut trenutak povratka u zrenjaninsku parohiju gde gde je sa svojom porodicom ostala do danas.
– Ona je za nas mnogo toga učinila i sada je na nama da joj se odužimo i da joj ulepšamo ovu duboku starost kaže njen sin Srboljub Ćetković Jovanović, koji je i sam penzioner i sa svojom porodicom brine o majci Mileni. – Trudimo se da joj ugodimo i da dobije sve što poželi. Bez obzira na godine koje ima ona se svega seća a još uvek voli i da popije čašu dobrog crnog vina, nastavlja Ćetković Jovanović. – Istog mišljenja su i njen unuk koji nosi dedino ime, predaje veronauku i sprema se za sveštenički poziv, kao i unuka Milena i snajka Radinka sa kojima živi u zajedničkom domaćinstvu. – Odlučili smo da ponovo objavimo ovu njenu knjigu sa fotografijama kako bismo ih sačuvali od zaborava, zaključuje Srboljub.
Knjiga je objavljena u izdanju “Banatskog vesnika” Eparhije banatske i obuhvata pesme koje je Milenina ruka nizala čitavog veka. Recenzenti su Episkop banatski Amfilohije Radović i prezviter Ljubivoje Stojanović. Na kraju, ovu priču sa željom da poživi, završavamo njenim stihovima koji se nalaze na koricama knjige:
“ Došla je starost seda,
Teški životni dani …
Pesma će moja biti
Ko melem teškoj rani
Kada me u grob spuste
Ostavim drage svoje
Ostaće samo spomen:
– Čitajte pesme moje! -„