Kada vidite Tatjanu Đulinac, imate utisak da ste sreli nekog koga već dugo znate i koga stvarno volite. Blagog pogleda, vedrih očiju, s osmehom na licu prići će svakom ko joj se obrati. Tatjanu smo sreli u Tarašu, kao jednu od organizatorki Dana taraških roda, u isto vreme izvršavala je i te obaveze, i srdačno razgovarala sa učesnicima tamošnjeg etno-bazara, ali i ispričala svoju pesničku priču za I love Zrenjanin.
Naime, ona je objavila knjigu poezije za decu i rado piše.
-Kako to čovek prepozna u sebi? Još kao đak, kada sam učestvovala u Pesničkoj štafeti i kada smo se sretali sa velikim pesnicima poput Pere Zupca i Ljubivoja Ršumovića. Stalno sam pisala stihove. Skupilo se tu mnogo pesama, pedesetak sam odabrala i predala na lekturu. I tako je nastala prva zbirka. To se meni dopalo, i samo sam nastavila, inspiracije je bilo na pretek i napisala sam još dosta pesama za decu.
Tatjanini stihovi nisu samo za čitanje. Poslužili su i za komponovanje. Čak tri kompozicije inspirisane su upravo njenim pesmama. Deca su na festivalima u Banjaluci i Somboru otpevala te pesme, tako da su one i snimljene, što je naročit uspeh.
I teme koje su primerene odraslima deo su Tatjaninog stvaralaštva. Ljubavi, srećne i nesrećne, i sve zgode i nezgode u ljubavi, bile su deo njenih pisanija. Objavljivala je na internetu i sve je bilo zapaženo, kako kaže.
–Čini mi se da bih time mogla i da se bavim, kad bi bilo isplativije, kaže Tatjana kroz smeh.
Ona, kao i većina žena, ima posao, bavi se porodicom i domaćinstvom, a pisanje je ljubav. Ono što je opušta i prija srcu.
-Volim mnogo da čitam. Moj dan bez čitanja ne može da prođe. Prijaju mi istorijske teme, ali Orkanskim visovima se uvek rado vraćam- smeška se Tatjana.
–U svemu što pročitam takođe pronađem inspiraciju.
Njeni sugrađani veoma poštuju Tatjanin talenat, pa je ove godine kao član žirija učestvovala i u dečijem nadmetanju stihovima –Pesničkom višeboju o kome je portal I love Zrenjanin takođe pisao.