Penzioner Duško Pilipović iz Krajišnika ima nesvakidašnji hobi. Već deset godina sakuplja stare stvari. U svojoj kolekciji ima nekoliko hiljada različitih predmeta. Problem je što nema adekvatne uslove za njihovo čuvanje. Voleo bi da one budu deo postavke seoskog muzeja. Da bi sam realizovao ovu ideju nedostaje mu novac.
Duško Pilipović za sebe skromno kaže da je poljoprivrednik-penzioner koji živi u Krajišniku.
„Hobi mi je da skupljam stare stvari. To volim i skupljam sve i svašta. Imam nekoliko hiljada različitih eksponata. Nešto stoji u dvorištu, a ostalo je spakovano u nekoliko različitih prostorija. Ne verujem da još neko ima tako nešto u Banatu. To su sve starine koje su vezane za naš narod. Imam dosta prijatelja, pa mi i oni dosta toga daju. Pola toga što imam sam kupio, a pola sam dobio. Znaju ljudi da ja skupljam to i onda me kontaktiraju. Idem po vašarima, po selima. Ljudi koji znaju da to sakupljam obično mi kažu „idi vidi gore na tavanu šta ima“. Ja to onda skinem, oni meni to dadnu i tako donesem kući“, počinje priču Duško Pilipović iz Krajišnika.

„Stare stvari sam počeo da sakupljam pre 10 godina. Sasvim slučajno. Kupili smo kuću tu preko bašte. Ja sam u našoj kući ležao i kao da mi je Bog ili ko već rekao da počnem da skupljam te stvari. Otišao sam na tavan i skinuo tamo što je bilo. Ostatak porodice je bio u gradu i kad su došli pitali su me da li sam poludeo što sam to poskidao sa tavana. Ja sam rekao da hoću da sakupljam stare stvari i tako je to krenulo. Da sam počeo ranije ko zna šta bi tu sve bilo. Znači, prvo sam nabavio to što je bilo na tom tavanu. To su neke stope, preslice…“, dodaje naš sagovornik.
U kući Pilipovića mogu da se nađu najrazličitije stare stvari
U vlasništvu Pilipovića mogu se naći najrazličitiji predmeti. Žanrovski rečeno sve „od igle do lokomotive“.
„Najveći stari predmet koji imam je kombajn, a šta je najmanje ne znam. Najstarija stvar datira iz 1863. godine. To je jedna bušilica. Ona radi i danas. Pokreće se ručno. Imam za stolare jednu spravu iz 1886. godine. Tu ima i neki pečat. Nabavio sam i vodostaje Tamiša iz 1877, 1911. i 1934. godine. Ja sam to nudio muzeju, ali njima to nije bilo interesantno. Krivo mi je što su mi ti vodostaji stajali u jednoj sobi u koju je ušao pas i pocepao ih. Pitao sam ja u muzeju da dođu malo i da mi pomognu da mi kažu kako da zaštitim te predmete, da me posavetuju, ali neće ni to“, objašnjava Pilipović.
„Još ima starina po tavanima u selu, ali toga je sve manje. Iz Krajišnika su mi ljudi iz 43 kuće pomogli da prikupljam stare stvari. Više su mi pomogli ljudi iz okolnih sela, nego iz Krajišnika. Naši stare stvari pre bace na ciglanu, nego što meni hoće da daju. Ja bih im dao koji dinar, ali… Imam ćupove, pegle, mašine za kucanje, radio aparate, razboj, drvenu veš mašinu, šlemove, harmonike, tamburce, drvene klompe, satove… Imam i nošnje stare. Ja to sakupljam i ostavljam. Voleo bih da otvorim muzej, ali mi „ne da komšija“ (smeh). Nemam para ja za to. Da imam para ja bih to sve napravio. Ja imam penziju 11.000 dinara. 4.000 dam unučićima, a za 7.000 kupujem stare stvari“, dodaje naš sagovornik.
„Na vašaru se obavezno cenkam“
Jedna od stvari koju Pilipović mnogo voli jeste obilazak vašara.
„Idem i u Bašaid, i u Debeljaču i u Rumu… Uživam u kupovini. Tamo možeš sve da nađeš. Samo da imaš para. Svega ima. Šta ti srce zaželi, tamo ima. Na vašaru ja prvo sve to obiđem i onda kad krenemo kući polako kupujem stare stvari. Bogami cenkam se. Za ono što oni cene 1.000 dinara, ja dam 300 i onda kupim za 400. Ti ljudi žive od mene. Za neke stare stvari krenemo od 100 evra, a završimo na 1.000 dinara. Dobro i meni i njemu. Najskuplje stare stvari koje sam do sada nabavio koštale su 100 evra. To su previjačica za suncokret, kosačica za detelinu, previjačica za žito, prekrupači. To je najviše što sam mogao da dam, a i to je mnogo. Za to mi treba dva meseca da dobijem penziju da skupim. Ja sam zadovoljan onim što sam nabavio“, kaže Pilipović.
„Ne znam da li sve to što imam radi ili ne. Ja to kupim i meni je to najvažnije. A da li radi nije mi bitno. Na nekim predmetima piše iz koje su godine, a za neke stare stvari se zna iz kog su perioda. Planiram i dalje da prikupljam stare stvari. Žena se malo buni što to skupljam, ali ja slabije malo čujem, pa može da priča koliko hoće.(smeh) Voleo bih da nabavim i staru vršalicu. Ali, to mi je skupo. Traže 1.000 evra. Da to kupim mislim da bi me žena odmah isterala iz kuće. Ovo do 100 evra još i nekako istrpi“, kroz šalu priča naš sagovornik.
Preslica koju je koristila Pilipovićeva majka ima više od 100 godina
Najdraži predmet u kolekciji ovog stanovnika Krajišnika je predmet koji je od davnina u njegovoj porodici.
„Najdraži predmet koji imam je preslica od moje majke. Ona ima preko 100 godina. Takođe, volim sve na čemu piše Krajišnik. To mi je najdraže, jer sam ovde rođen i volim ovaj narod. Meni je čovek davao da biram između tablice novoosnovanog sreza Zrenjanin, novoosnovane opštine Sečanj na kojoj piše Krajišnik i kombajna od 200.000 evra. Ja sam uzeo tablicu. Ljudi okolo su se čudili kako nisam uzeo kombajn. Ja sam im rekao da mi je tablica milija. Na njoj piše Krajišnik. To je za srce, a kombajn je ništa. Mašina. Oni kažu 200.000 evra, ja im kažem može da bude i skuplji meni to ne treba. Ono što je iz sela to mi je najvrednije“, objašnjava Pilipović.
Sve što je do sada prikupio, ali i ono što u narednom periodu bude nabavio naš sagovornik planira da ostavi selu.
„Nema sile da ja prodam ni jednu stvar koju sam nabavio. Ma ne bih ih prodao ni za šleper evra. To sve ja ću ostaviti selu. A šta će biti posle mene, ne znam. Da možemo da dobijemo neki prostor u selu da to izložimo, pa da nam dolaze turisti, pa da prodajemo i sir i rakiju i likere i sve što pravimo… Sve bismo mogli na taj način da prodajemo“, kaže naš sagovornik.
Nedavno Duško Pilipović je počeo da sakuplja i zastave i obeležja vatrogasnog društva. Želi da napravi zbirku koja će ostati kao podsetnik budućim generacijama.