Svake godine u novembru, vernici beloblatske rimokatoličke i evangeličke konfesije obeležavaju svoje crkveno-duhovne praznike.
Ti praznici u narodu prepoznati su i pod imenom buč-bučovka i kirvaj-kirbaj. Kod rimokatolika, ovaj datum je vezan za dan Svete Elizabete, zaštitnice sela, dok kod evangelika on nema dogmatsko uporište i vezuje se za datum osveštanja crkve. Oba praznika se svetkuju revnosno i u skladu sa crkvenom tradicijom, ali imaju naznačeno ekumensko obeležje.
To se odnosi pre svega na sabornost svog naroda beloblatskog, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili na liturgijsko bogosluženje. A ono se neretko služi na pet jezika i nosi u sebi obeležja proizašla iz hrišćanske tradicije različitih naroda, svakako kanonski usaglašena i prihvatljiva za sve vernike. Ove godine, na dan Svete Elizebete, 19. novembra, Svetu misu je služio msgr. Fišer Janoš, generalni vikar zrenjaninske biskupije, uz sasluženje 10 sveštenika, a prisutne je pozdravio župnik beloblatski, gospodin Golob Srećko.
U nedelju, 22. novembra, u evangeličkoj crkvi održana je takođe Sveta misa koju je služio administrator beloblatski, mgr. Kulik Branislav, a propoved je održala mgr. Ana Petrak Petrović, sveštenica beogradske evengeličke crkve.
Paralelno sa crkvenim aktivnostima mnoga društva i organizacije prezentuju i svoja stvaralaštva, pa je tako MOMS (Mesni odbor Matice slovačke) priredio u petak, 20. novembra godišnji koncert svoje kulturno-umetničke sekcije. Razigrano, veselo, reklo bi se spektakularno! Većinu igara postavio je Jan Slavik, poznati koreograf iz Kisača, koji je veoma aktivan u očuvanju kulturne tradicije Slovaka u Srbiji ali i svog ostalog bogatog nasleđa sa prostora Balkana.
Godišnji koncert igračko-glumačke sekcije beloblatskog MOMS-a upotpunili su naši prijatelji iz Melenaca, KUD „Kolo“, svojim zaista spektakularnim nastupima. Svakako da je za ovako uspešan Godišnji koncert veoma zaslužna gospođica Jarmila Hromčik, predsednica beloblatskog MOMS-a, kao i svi akteri ovog prelepog igračko-glumačkog i pevačkog spektakla.
Verujemo da će se u skoroj budućnosti ostvariti uslovi i za podizanje pravoslavnog hrama Božijeg u Belom Blatu, tako da će se i ostvariti potpuna sabornost beloblatskog naroda, što i proizilazi iz realnog suživota svih ljudi ove neobične zajednice. Samo da nas „vreme posluži“, da opstanemo i ostanemo ovde, sabrani, a ne da nas u svetu bude uskoro više, nego u okrilju jaslica svojih.
Piše Milan Nedeljkov