Agro stručnjaci kažu da je ovogodišnji prinos žitarica izuzetan. Ali, šta vredi to beloblatskim poljoprivrednicima kada je žitarica bilo najmanje posejano, jer poznato je da je zemlja tog kraja u najnižoj kategoriji kvaliteta…
Trstici, slatine i nešto pašnjačkih površina dominiraju ovom areom. O stočarstvu i govedarstvu nepotrebno je trošiti reči, jer je ta delatnost spala na najniže grane. Stručnjaci takođe kažu da bi se „mogao očekivati dobar prinos kukuruza koji dominira u atarima“, no već se pojavljuju „kukuruzne gaće“. Pa šta onda očekivati? Zalivni sistemi praktično i ne funcionišu, a to bi u ovom trenutku bio jedini spas za dobar prinos kukuruza. Ako se i nebo bude otvorilo a kiša zalije njive, tada će se zasigurno pojaviti mešetari koji će skinuti „kajmak“.
I tako, obrni-okreni, zna se ko će na kraju imati najveću štetu. Ni vrednoća beloblatska ne pomaže, čak ni želja i upornost ili ljubav prema svom selu.
Jednostavno, nisu stvoreni radni uslovi za prosperitetni opstanak stanovništva. Šanse je bilo. Ima je i nadalje, samo treba umrežiti sve potencijale ove lepe sredine. Taj i takav posao ne mogu izneti sami Beloblaćani i nekoliko dobronamernih entuzijasta. To je deo strategije koja se mora što pre definisati i profilisati. U protivnom, Belo Blato će uskoro ostati bez stanovništva, mladih pogotovo. Po nekoj proceni, u poslednje tri godine iz ovog sela otišlo je šezdesetak ljudi „trbuhom za kruhom“. Čak ni babe neće imati ko da češlja kad im ruke onemoćaju od godina i života! A toliko toga lepog i neobičnog ima ovde, na ovom panonskom ostrvu!
Piše Milan Nedeljkov