Meštani Tomaševca i Orlovata okupili su se danas na železničkom mostu, kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog njegovog zatvaranja. Most je do nedavno bio spona između dva sela. Sada je zatvoren za automobile i kamione, dok se železnički saobraćaj i dalje odvija.
Po gorivo u Zrenjanin
„Zatvaranje mosta je otežalo sve svakodnevne funkcije. Veliki broj ljudi se bavi poljoprivredom, i potrebna je nafta za mehanizaciju, a najbliža pumpa je u Tomaševcu, odmah posle mosta. Sada umesto kilometra, do najbliže pumpe imamo 20 kilometra, i otežano nam je točenje goriva. Drugo otkupno mesto, sa kojim mi poljoprivrednici sarađujemo je sa druge strane mosta. Sada nemamo mogućnosti da rešimo zaduženja, jer svi smo uzeli đubrivo, a proizvode ne možemo da predamo“, pojašnjava meštanin Orlovata.
Zatvaranje mosta je između ostalog onemogućilo i posete porodica, jer je mnogo sklopljenih brakova između meštana ova dva sela.
„Kada se prelije brana, doći do Tomaševca alternativnim putevima, je maltene nemoguće, jedino preko Kovačice, što je dodatnih 50 kilometara. Ne postoji drugo rešenje, samo da se osposobi most. Alternativni put koji je urađen je nasut tucanikom. Put je bio relativno u redu, dok nije rešeno da se radi deonica puta od Tomaševca prema Padini. Tada se prolaskom kamiona, koji nose materijal tamo put urušio. Ja sam preko ovog mosta prelazio i autom i kamionom, kao i traktorom, i nikada se nije ništa desilo. Jedino rešenje je da se uradi pod na mostu, i da on ponovo bude funkcionalan, da može da se prolazi vozilima. Ovaj most nije namenjen samo železičkom saobraćaju. Rešiti ovaj most je minimalna investicija, koja je zaustavljena iz nepoznatih razloga“, nalasio je meštanin Orlovata.
Sanacija moguća, ali niko ne reaguje
„Zatvaranje mosta je sve otežalo, normalno funkcionisanje, transport, kao i snabdevanje sela, i nas i Uzdinaca. Otežani su transferi medicinskih i prosvetnih radnika, koji rade u oba mesta. U svakom pogledu mi smo potpuno oštećeni, pogotovo mi Tomaševčani, jer smo na neki način odsečeni od svih. Imamo alternativni put do Zrenjanina, koji je loš, i 10 kilometara duži. U prvom trenutku je delovalo da su nas svi zaboravili, i na ovaj način se trudimo da nas ne zaborave. Videćemo da li će to dati rezultate“, ističe Aleksandar Rudić iz Tomaševca.
Kada je u pitanju potencijalna sanacija, koja je moguća, niko se ne odaziva.
„Sanacija mosta je nešto o čemu železnica ne želi ni da razmišlja. Njihova priča, kako navode, potkrepljena nalazima inženjerske komisije, je da je most potpuno devastiran i nebezbedan. Teretni vozni saobraćaj se i dalje odvija ovom deonicom. Kako navode, razlog tome je jer nemaju alternativu, zbog radova na pruzi Beograd- Novi Sad. Mi to razumemo, ali ne razumemo da se samo stave blokade i odseče drumski saobraćaj, i da se meštani srednjeg Potamišja ostave na cedilu. Bilo je obaveštenja da će most biti zatvoren saobraćajnom signalizacijom, ali ovo niko nije najavio. To se samo jednog dana desilo“, konstatovao je Aleksandar.