U mestu Radojevo kojeg od rumunske granice deli tek dve tri njive nekada je živelo više od 3.500 stanovnika. Danas ih je manje od 900.
Između mnogih zanimljivost pomenimo da je ovde već 1958. postojao bioskop, izgrađen je vodovod, asfaltirane su ulice i urađene mnoge infrastrukturne stvari koje neka mesta nemaju čak ni danas.
Našu pažnju ovog puta privukao je vodovod odnosno tečnost koja život znači i teče tim cevima u ovom mestu, a prema mnogim izvorima jedna je od retkih zdravstveno ispravnih u ovom delu Banata. Činjenica da su Radojevo i Međa kao i malo nam dalja Banatska Dubica uz samu granicu sa Rumunijom i crpe vodu iz karpatske „žile“ pojašnjava zašto ova mesta imaju tu sreću. Čudno je na početku 20-tih godina 21. veka govoriti da je imati zdravstveno ispravnu vodu sreća, no stvarnost je upravo takva.
U Strategiji vodosnabdevanja Vojvodine navodi se da dve trećine stanovnika Vojvodine koristi zdravstveno neispravnu vodu, a na 102 lokacije u Pokrajini je utvrđena veća količina arsena u vodi od dozvoljene. Najlošije stanje je u srednjem Banatu.
– Analize vode iz bunara i česmi rade se na mesečnom nivou i rezultati su konstantno dobri, a i na prvi pogled i degustaciju vidi se i oseti da je voda bez boje, mirisa, ukusa. Zaista je čudna činjenica da u 21. veku pričamo o vodi ali nije nam nepoznato da sva mesta u Banatu godinama i decenijama imaju taj problem. Budući da mediji stalno pokazuju interesovanje za naše mesto osećamo se kao mala vodena oaza u pustinji – kaže Nevenka Becin sekretarka MZ Radojevo.
Međa crpi vodu sa iste žile sa Karpata
U susednoj Međi, mestu takođe na „periferiji“ Srbije sa jedva 1100 stanovnika situacija je slična. Voda iz česmi je ispravna i meštani lokal patritoski tvrde najbolja, mada je istini za volju to zapravo voda iz iste karpatske žile. Ovde postoji i javna česma sa koje se vodom snabdevaju i stanovnici drugih mesta, neretko i iz Zrenjanina pa i iz Beograda ili putnici namernici sa bilo koje druge destinacije.
Sa meštanima Radojeva i Međe popričali smo o ovoj temi i uverili se na licu mesta kakvog je ukusa, mirisa i boje odnosno kvaliteta njihova voda. Reportaža je snimana početkom marta 2020. godine.