Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Krstovdan, kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili veru.
U pravoslavnim hramovima se na Krstovdan služi liturgija svetog Jovana Zlatoustog, uz ritual velikog osvećenja vode, koji prati praznično bogosluženje. Krstovdanska vodica se posle vodoosvećenja deli vernicima i, prema običaju, čuva u kućama radi zdravlja. Krstovdan uoči Bogojavljenja je posni dan za pravoslavne vernike, bez obzira na to koji dan u nedelji „pada“. Dok je Bogojavljenje uvek praznik koji se mrsi, bez obzira koji dan pada, za Krstovdan se u našem narodu kaže: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.
U nekim krajevima Srbije postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, veruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne biće oskudna i bolešljiva. Veruje se da će neudate devojke, ukoliko stave ogledalce pod jastuk 18. januara uveče sanjati muškarca za koga će se udati.
Zimski Krstovdan prethodi sledećem velikom prazniku, Bogojavljenju, kao i prekosutrašnjem Svetom Jovanu – Jovanjdanu, koji su u crkvenom kalendaru upisani crvenim slovom. Prema predanju u bogojavljenskoj noći otvara se nebo, a ko to opazi, Bog će mu ispuniti svaku želju. Veliki broj ljudi bude budan cele noći. Želja, kakva god da je mora biti jasna i glasna i nedvosmislena.