Mačevalački klub u Zrenjaninu, je osnovan davne 1890. godine. Tradiciju dugu preko 130 godina, i dalje neguju, a medaljama na svakom takmičenju potvrđuju uspešnost.
„Ovo je pre svega jedan olimpijski borilački sport, sa tradicijom dugom preko 130 godina. Bavimo se isključivo takmičarskim programom. Ne idemo na revije i ne pravimo ništa drugo, isključivo spremamo takmičenja. Pripreme su sportskog karaktera, i u toku sezone imamo plan na koja takmičenja ćemo ići. Trudimo se da ispoštujemo kalendar domaćih takmičenja, od pionirskih do seniorskih kategorija. Uglavnom osvajamo medalje, i jedan smo od uspešnijih klubova u Srbiji. Trenutno imamo 40 članova“, predstavio je trener Nikola Petrović.

Metak i vrh mača najbrži objekti u olimpijskom sportu
Broj treninga u toku nedelje zavisi od starosne kategorije, kao i od takmičenja i potrebne spremnosti.
„Treninzi za mlađe kategorije su tri puta nedeljno, a za starije pet puta nedeljno. Po potrebi ubacujemo treninge u prepodnevnim časovima, kao i kondicione treninge i teretanu, vikendom i kada god imamo vremena. Mačevanje je raznovrstan sport, i bitno je da budemo i brzi, agilni i vešti, kao i da dobro koristimo oružje. Takođe je važno biti i psihološki spreman, i da se dobro poznaju pravila ovog sporta. Potrebe spremanja su takođe raznovrsne, tako da nam je maltene svaki trening drugačiji. Nekada je akcenat na brzini, danas radimo na agilnosti, a radimo i dosta sa oružjem. Deca moraju imati osećaj o oružju, gde se vrh nalazi, i koliko nam je oružje dugačko. Prema podacima koje imam, vrh mača je pored metka objekat koji se najbrže kreće u olimpijskom sportu, i sve se mnogo brzo dešava. Pored toga radimo borbe i sparing, a pred takmičenja imamo i individualne treninge. Individualni treninzi su najbolji način da se urade dobre tehničke i taktičke pripreme za takmičenje“, naglasio je trener Nikola.
U toku prethodne sezone mačevaoci „Omladinca“ su samo na državnim prvenstvima osvojili više od 28 medalja. U okviru tih medalja je sedam titula državnih prvaka, od pojedinačnih do ekipnih kategorija. Svakog meseca učestvuju na turniru za rang listu, gde uvek osvoje između 10 i 15 medalja (najviše zlatnih). Učestvuju i na lokalnim i na turnirima u inostranstvu, u Zagrebu, Budimpešti, Segedinu i Rumuniji. Često idu i u Ljubljanu, a stariji kadeti idu i do Grčke i Bratislave.
Izazov za um i telo
Mačevanje ima tri discipline, a to su floret, mač i sablja. U klubu je akcenat na prve dve, a sablju rade više iz razonode i ponekad na takmičenjima.
„Deca treba da se bave mačevanjem, jer je sport sa dugom tradicijom i neuobičajen. Svako skoro zna nekog ko je trenirao, probao ili bio dobar takmičar. Iskustvo je veoma zanimljivo, i često ga opisuju kao šah u brzini 200 km na sat. Napredno je, izazovno, i veoma zanimljivo za um i za telo. Veština upravljanja oružjem je deci veoma interesantna. Pored toga, puno se i putuje, i deca sklapaju nova poznanstva sa decom iz drugih zemalja, i upoznaju lepe gradove u Evropi. Po nekom pravilu može se početi sa 10 godina, ali i ja sam počeo sa 6, tako da primamo i mlađu decu od 7. Tada treninzi traju kraću, a pre toga preporučujemo da se proba neki asimetričan sport, poput plivanja, džudoa, atletike ili gimnastike. Nakon toga, može se pristupiti treninzima mačevanja“, pojasnio je Nikola.
Mačevaoci se trenutno pripremaju za takmičenje u Mađarskoj, za mlađe kategorije. Stariji idu u Rumuniji na takmičenje, i nadaju se da će osvojiti potrebne bodove za prvenstvo Evrope. Nakon toga idu na „Rapir“ takmičenje u Zagrebu, na turnir za rang listu, kao i državno prvenstvo. Posebno se raduju internacionalnom Uskršnjem turniru, koji će se organizovati u našem gradu.