U Katoličkoj crkvi u Elemiru, 6. oktobra je obeležena godišnjica smrti generala Kiš Ernea, predvodnika mađarske pobune protiv austrijskog apsolutizma.
Istovremeno je održana komemoracija u čast visokih oficira mađarske vojske koji su pogubljeni u Aradu (Rumunija, Erdelj) nakon pada mađarske revolucije 1848-49. godine.
Nakon mise koju su zajedno celebrirali Laslo Đuriš i Nandor Kiš, katolički i reformatski sveštenik, na spomen ploču koja se nalazi na zidu Katoličke crkve cveće su u ime organizatora položili predstavnici Kulturno-umetničkog društva „Petefi“ iz Zrenjanina.
Obraćajući se prisutnima, ambasador Mađarske u Beogradu dr Atila Pinter i predsednik Nacionalnog saveta Mađara Jene Hajnal, istakli su da dela pobunjenika i njihova smrt treba da ojačaju i drže u slozi Mađare na ovim prostorima, koji će zahvaljujući negovanju prošlosti moći da sačuvaju svoj jezik, tradiciju i veru.
Vence na spomen-kosturnicu Kiš Ernea u porodičnoj kripti položili su u ime Vlade Mađarske Judit Pirićine Sabo i ambasador iz Beograda, zvaničnici konzulata Mađarske u Subotici, Nacionalni savet Mađara, državni sekretari Saveza vojvođanskih Mađara u Vladi Republike Srbije, predstavnici AP Vojvodine, Ištvan Pastor predsednik Skupštine AP Vojvodine, političke partije Mađara u Vojvodini, gradonačelnici, predsednici i odbornici nekoliko vojvođanskih gradova i opština, Mesna zajednica Mužlja, civilne organizacije i udruženja.
Kiš Erne je rođen 14. juna 1779. godine u Elemiru. Potomak je jermenske vlastelinske porodice Kiš. Nakon gušenja mađarske pobune, pogubljen je u zarobljeništvu u Aradu, 6. oktobra 1849. godine. Prvobitno je bio sahranjen u Katalinfeldu (današnji Ravni Topolovac), da bi posle nekoliko godina njegovi posmrtni ostaci bili preneti u Elemir i sahranjeni u porodičnoj kripti koja se nalazi u katoličkoj crkvi.
Njegov spomenik se nalazio na glavnom trgu Zrenjanina (tadašnjeg Velikog Bečkereka) u periodu od 1906. do 1920. godine.
Piše: Tivadar Borbelj