Nakon tribine “Petrovgrad? Neće proći!”pokret „Novi optimizam“ i organizacije „SkaSka“ i “Da Zrenjanin ostane Zrenjanin” organizuju još jednu tribinu s ciljem da se javnosti ukaže da je ideja o promeni naziva grada pogrešna.
Tribina pod nazivom “Stop revizionizmu! Da Zrenjanin ostane Zrenjanin” biće održana u velikoj sali Kulturnog centra 27. marta u 18 časova.
Na tribini će govoriti Želimir Žilnik – reditelj, Predrag Koraksić Corax – karikaturista, Ljubomir Živkov – novinar, Srđan Milošević – istoričar, Duško Radosavljević – politikolog, Marko Šelić Marčelo – pisac, Zlatko Jelisavac – profesor. Tribinu će moderirati Minja Bogavac, dramaturškinja.
– Druga po redu tribina sagledava inicijativu za promenu imena grada u okvirima šireg konteksta istorijskog revizionizma. Tako, lokalna inicijativa, posmatrana kroz prizmu revizionističkog talasa koji je zahvatio ne samo našu zemlju, već i region i Evropu, prestaje da bude samo zamagljivanje višedecenijskog propadanja i zanemarivanje grada i guranje pod tepih egzistencijalnih problema građana, već postaje i priklanjanje opštim tendencijama fašizacije društva, kažu organizatori.
Dodaju i da je „istorijski revizionizam proces reinterpretacije činjenica, motiva, procesa, povoda i uzroka istorijskih događaja. Revizionizam i ekspanzija desnice zapravo su dve strane jedne medalje, jer vladajuće elite dobro znaju da onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše i sadašnjost. Odričući se tekovina antifašističke borbe, relativizujući njenu ispravnost, kao i pozicije koje su u toj borbi zauzimali pokreti, vojske, države i pojedinci, ponovo se kliza u onu ideologiju, koja je – pre samo nešto više od pola veka, bila uzrok najstrašnijeg razaranja. Kakvu odgovornost u ovim procesima imaju intelektualci? Kakva je odgovornost svih građana i kako izaći iz kruga one “ćutljive većine” koja fašizam čini mogućim? Kako se ovi procesi odnose na zemlje bivše Jugoslavije i ima li nade da će ove zemlje ponovo biti prva tačka otpora u borbi protiv fašizma, odnosno da će se ovde ponovo desiti 27. mart? Ako takve nade nema, kako ćemo je probuditi? Mogu li nove generacije učiti na iskustvu prethodnih i da li je istina da smo iz istorije naučili samo to da iz istorije ništa ne možemo da naučimo? Zašto učimo istoriju? Kako je učimo, a kako treba da je učimo… neka su od pitanja koja će biti postavljena na ovoj tribini“.