Zrenjaninac Nikola Pešić ima 29 godina. Diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi strukovnih studija i bavi se izradom web sajtova. S obzirom na to da mnogo vremena provodi za računarom, njegov hobi i izduvni ventil je, kaže, priroda, a uz to biciklizam i pomalo planinarenje. Tako je 2019. proveo na putevima Srbije ukupno 37 dana i prešao 2.043 kilometara. U godinama nakon toga išao je do Crnog mora (1.000km), Višegrada (900km), Soluna (1.100km) biciklom i prepešačio obod Fruške gore dug 170 km. Već neko vreme Nikola organizuje biciklističke vožnje. Tako su članovi ZBRKE proletos išli u Temišvar.
Kako ste došli na ideju da idete biciklima u Temišvar?
S obzirom na to da prelaz preko granice sa Rumunijom na biciklističkoj stazi uz Begej nije otvoren tokom cele godine, već samo poslednjeg vikenda u mesecu, od maja do oktobra, doneo sam odluku da akciju organizujem 3. i 4. juna ove godine, pošto je prelaz bio i tada otvoren jer se obeležava Svetski dan bicikala… Iako vremenske prilike u tom periodu godine nisu bile sjajne, bilo je dosta kišovito prethodnih mesec dana, taj termin učinio savršenim dok ne počnu velike vrućine.
Objavio sam akciju i za vrlo kratko vreme javilo mi se deset drugara sa kojima sam i ranije vozio i rekli mi da su zainteresovani. Plan je bio da idemo dva dana tj. odlazak, razgledanje grada, prenoćište i da se sutradan vratimo istom stazom za Zrenjanin, jer je granični prelaz otvoren samo preko vikenda. Rezervisali smo hostel i čekali dan polaska.
Kako je izgledala vožnja do Temišvara? Šta ste usput videli, kakva je biciklistička staza, prelazak granice…?
Dan je bio savršen sa idealnim uslovima za vožnju. Iako je duvao jak vetar, ali rekao bih da smo na to ovde u Banatu već navikli, verovatno je ista priča i u rumunskom delu. Krenuli smo rano ujutru u 7 kako bismo izbegli vrućine i kako bismo imali što više vremena za razgledanje Temišvara. Uprkos tome što smo pre ove vožnje već nekoliko puta išli do granice, ovoga puta nam je bilo najlepše. Rascvetale bulke i ostalo poljsko cveće tik uz stazu davalo je posebnu čaroliju. Pauze smo prilagođavali potrebama grupe, a pre granice smo svratili i na kafu u Srpski Itebej.
Na granici su nas dočekali ljubazni carinici. Pošto je granični prelaz mobilan, takav je i punkt, zbog lošijeg signala i carinika koji rade u kombiju sačekali smo nekoliko minuta dok je stigao signal i svi smo prošli bez problema. Sa druge strane su nas dočekali rumunski carinici i bez ikakvih pregleda bisaga i ličnih stvari, pitali nas dokle idemo i poželeli nam srećan put.
Postoji li biciklistička staza od granice sa Rumunijom do Temišvara? Postoji li razlika između uslova za vožnju u Srbiji i Rumuniji?
Sama staza u Rumuniji, iako je ranije napravljena od dela sa naše strane, bolja je. Nije toliko ispucala i čini se da je više održavana i da nema bahatih vozača putničkih vozila koji je uništavaju.
Koliko je trajala vožnja do Temišvara?
Vožnja od centra Zrenjanina do centra Temišvara, tačnije približno 85 kilometara može da oduzme duži deo dana. Naša je trajala od 7 do nekih 13 časova sa povremenim pauzama.
Šta ste sve obišli u Temišvaru?
Po dolasku u Temišvar, prvo smo otišli u hostel, raspakovali se i malo odmorili od puta, a zatim prošetali do tri glavna trga, obišli Srpsku pravoslavnu crkvu, bastion Marije Terezije i Julius tržni centar.
Sutradan nakon što smo se odjavili iz hostela, obišli smo biciklističku stazu uz Begej koja ide dužinom celog Temišvara i to je moja preporuka da uradite ukoliko se nađete u ovom gradu. Nakon toga uputili smo se nazad za Zrenjanin i prepuni utisaka od savršene avanture razmenjivali iskustva i pravili planove kada ćemo ponoviti ovu akciju.
Kakva bi bila poruka onima koji razmišljaju da li da se upuste u ovu avanturu?
Svakako bih preporučio svima da iskuse ovu avanturu. Staza je bez saobraćaja tokom cele dužine, ali bih svakako predložio maj i jun mesec ili eventualno septembar za ovakav vid akcije, jer je staza dosta jednolična i nema puno hlada, a vožnja po visokim temperaturama nije baš prijatna ukoliko niste iskusni.
Osim ove, godinama organizujete i druge biciklističke vožnje. Gde ste sve do sada išli?
Grupne biciklističke vožnje organizujem od 2019. po okolini Zrenjanina. U proseku dvadesetak godišnje i sezona nam traje od marta do novembra ili dok je temperatura iznad 15 stepeni tj. dok je prijatno za vožnju i kada vremenski uslovi to dozvole. Godišnje prelazimo oko 2.500-3.000 kilometara i naše vožnje su od 70 do 150 km, a rekord nam je bio 190 km kada smo u septembru ove godine vozili humanitarnu vožnju Zrenjanin – Novi Sad – Beograd – Zrenjanin za napuštene životinje za koje se brine udruženje BETA.
Za sve ove godine mogu slobodno reći da smo obišli ceo Srednjobanatski okrug, delove Bačke, ali i severni Banat kada smo prošle godine spakovali bicikle u voz i vozili od Kikinde do Sente, Ade i Novog Miloševa. Uglavnom planiram da nam vožnje budu kružne, tako da se ne vraćamo istim putem kojim smo išli.
Kako se organizuje grupa koja ide na vožnju? Postoji li neki poziv koji objavljujete pa se ljudi prijavljuju ili je to za prijatelje i one koji ih poznaju?
Najave pravim četvrtkom i objavljujem ih na stranici Bicikliranje-Zrenjanin, a vozimo subotom ili nedeljom. Naše neformalno udruženje je ZBRKA (Zrenjaninski biciklistički rekreativni klub amatera). Ekipa je uglavnom u poslednje vreme ista. Svi su dobrodošli i vožnje su besplatne, ali zbog težine nekih vožnji i samog određivanja tempa vožnje, novozainteresovani bi trebalo da se jave pre dolaska na vožnju.
Koje Vam je omiljeno mesto za obilazak?
Neka od omiljenih mesta su nam Arača (Srednjevekovna crkva iz 13. veka u atarima između Novog Bečeja i Novog Miloševa), dolma uz Begej i Tisu, Titelski breg, Mrtva Tisa kod Čuruga, Tamiš kod Sečnja…
Da li organizujete jednodnevne izlete ili ima i onih koji traju po nekoliko dana?
Za sada su sve ture jednodnevne, ali u planu je i da razradimo logistiku i da proširimo radijus kretanja.
Zbog čega je vožnja bicikla posebna?
Ono što čini posebno svaku vožnju je osećaj slobode, istraživanja novih puteva, prostranstava i okoline koja nas okružuje, a često i ne znamo kakve se lepote nalaze u našoj okolini.
Moje posebno poštovanje ide grupi sa kojom vozim već godinama i koja mi je kao znak zahvalnosti poklonila novi bicikl i time me motivisala da nastavim da radim ono što volim i što me čini srećnim.
Fotografije ustupio Nikola Pešić