Predstavnici Zrenjaninskog socijalnog foruma (ZSF) nedavno su obišli selo Belo Blato i u razgovoru sa meštanima došli do podataka koji ukazuju na to da je život ondašnjeg stanovništva teži nego ikada. Prema popisu iz 2011. godine, selo je imalo 1.342 stanovnika, a procenjuje se ih je danas manje od hiljadu.
– Beloblaćani dele sudbinu žitelja drugih banatskih sela, ali imaju i svoje specifične probleme. Poslednjih godina vlasnici velikih poljoprivrednih preduzeća otkupljuju zemljište, što je podiglo cenu, pa zbog toga domaći ratari ne mogu da povećavaju svoje posede, i tako su onemogućeni da budu konkurentni. Zemlja u njihovom ataru je lošeg kvaliteta, peta i šesta klasa, ali vlasnici su primorani da plaćaju porez u istom iznosu kao i u atarima gde je zemljište mnogo bolje. Beloblaćani tvrde da su zone zaštite rezervata priprode Carska bara napravljene na njihovu štetu. Najviši nivo zaštite je u blizini njihove zemlje, a najniži u središtu rezervata. Meštani smatraju da su zone tako utvrđene kako bi to najviše odgovaralo Ribarskom gazdinstvu. I oni ističu da je veliki paradoks da ovim jedinstvenim rezervatom priorode upravlja privatno preduzeće, Ribarsko ganzdinstvo, koje inače najviše i ugrožava Carsku baru, pre svega deponovanjem mulja iz ribnjaka. Na ovaj problem uporno upozoravaju i nadležni iz zrenjaninske javne ustanove “Rezervati priorode”, ističu predstavnici Zrenjaninskog socijalnog foruma.
Oni dodaju i da meštanima ogroman problem predstavljaju veliki čopori divljih svinja koji okružuju atar i uništavaju useve, te da su ratari prinuđeni da noću stražare u njivama kako bi sačuvali bar nešto letine, a mnogi su odustali od setve kukuruza.
– Mladi su gotovo svi napustili selo, mahom idu u inostranstvo trbuhom za kruhom. Bilo bi od neke pomoći kada bi država subvencije poljoprivrednicima davala po kvalitetu zemljišta. Sadašnji siitem ne valja, smatraju meštani, jer jednaku podršku dobijaju oni koji imaju odličnu zemlju kao i oni koji imaju lošu. Stočari takođe ističu da jedva preživljavaju, a ratari koji rade i po sedamdeset hektara smatraju da neće dugo izdržati, navode u Zrenjaninskom socijalnom forumu.
Belo Blato je bilo poznato po proizvodnji trske koja je, uglavnom, išla u izvoz. Danas ni trska ne predstavlja izvor prihoda.
-Selo danas ima manje od hiljadu stanovnika, veliki broj kuća je napušten. Ipak, poreznici kuće procenjuju i na 20.000 evra, kao poresku osnovu. Tako siromašni ljudi koji nisu u stanju da prežive moraju da plaćaju porez kao da raspolažu vrednom imovinom. Inače, kuća, sa velikom baštom, u selu se može kupiti za nekoliko hiljada evra. Do pre nekoliko godina stanovnici velikih gradova, naročito iz Beograda, kupovali su kuće koje su koristili kao vikendice, ali ni to više nije slučaj.
Stanovništvo je sve starije, poljoprivrednici nisu u stanju da se bolje organizuju, tako što bi osnivali zadruge i slične asocijacije. Ima dosta poljoprivrednih panzionera, najveća penzija iznosi 10.800 dinara. Selo ima vodovod koji je napravljen samodoprinosom, nema kanalizaciju. Lekar dolazi tri puta nedeljno, a i sveštenici povremeno. Žitelji se žale da snabdevanje elktičnom energijom nije uredno, česti su nestanci struje, napon je slab. U lokalnoj školi, u nižim razredima, nastava se izvodi na srpskom, slovačkom i mađarskom jeziku, a u višim razredima samo na srpskom, zaključuju u ZSF, dodajući da je „Belo Blato najzelenije selo u Srednjem Banatu, ali je stanje u njemu sumorno“.
Foto: Zrenjaninski socijalni forum