Prošle godine Zrenjaninci su bili iznenađeni podatkom da je potrošačka korpa u našem gradu skuplja od korpe u Beogradu. Po podacima Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, u januaru 2021. godine, Zrenjaninci su za potrebe potrošake korpe trebali da izdvoje 81.958 dinara a Beograđani 3.382 dinara manje. S druge strane, prosečna neto plata u Zrenjaninu u tom periodu bila je manja za 17.158 dinara u odnosu na platu u Beogradu. Istraživali smo kakvo je stanje ove godine i kako se građani bore sa povećanjem cene i visinom potrošačke korpe.
Poslednji podaci objavljeni za mart 2022. godine pokazuju da prosečna potrošačka korpa u Zrenjaninu iznosi 90.241,27 dinara, a minimalna potrošačka korpa 44.524,69 dinara, dok u Beogradu prosečna potrošačka korpa iznosi 85.911,47, a minimalna 49.160,22 dinara. Ovi podaci nam takođe govore da je potroška korpa u Zrenjaninu i dalje skuplja nego u prestonici, i da se i cena potrošačke korpe drastično povećala u odnosu na prošlu godinu. Ovoj situaciji ne ide u prilog to što je prosečna mesečna neto zarada po zaposlenom (bez poreza i doprinosa) u Zrenjaninu 67.895,00 dinara, a u Beogradu 94.571,00 dinara. U Republici Srbiji prosečna neto zarada iznosi 74.664,00 dinara, dok je prosečna potrošačka korpa 82.338,54, a minimalna potrošačka korpa 42.519,61 dinar.
Nova Prosečna potrošačka korpa za mesec mart 2022. godine iznosila je 82.338,54 dinara i veća je od Nove Prosečne potrošačke korpe iz prethodnog meseca za 756 dinara, ili za 0,9%. U odnosu na mart 2021. godine Nova Prosečna potrošačka korpa veća je za 9,7%.
Nova Minimalna potrošačka korpa za mart 2022. godine iznosila je 42.519,61 dinara i veća je za 365 dinara od Nove Minimalne potrošačke korpe iz prethodnog meseca, ili za 0,9%. U odnosu na mart 2021. godine Nova Minimalna potrošačka korpa veća je za 10,6%.
Za pokriće Nove Prosečne potrošačke korpe u martu 2022. godine bilo je potrebno 1,10 prosečnih zarada, a za pokriće Nove Minimalne korpe bilo je dovoljno 0,57 prosečne zarade.
Cene proizvoda i usluga lične potrošnje u martu 2022. godine, u odnosu na februar 2022. godine, u proseku su povećane za 0,8%. Potrošačke cene u martu 2022. godine, u poređenju sa istim mesecom prethodne godine, povećane su za 9,1%, dok su u poređenju sa decembrom 2021. godine u proseku povećane za 2,8%.
Prema navedenim podacima, možemo zaključiti da visina potrošačke korpe naglo raste, a s obzirom na to da smo u periodu krize i velikog skoka cena, možemo da očekujemo još veće promene cena u narednom periodu.
ŠTA O POSKUPLJENJU I USLOVIMA ZA ŽIVOT KAŽU ZRENJANINCI?
Zanimalo nas je da li je gore navedena situacija realna i kako naši sugrađani razmišljaju o životnom standardu u Zrenjaninu.
„Plate su veće u Beogradu, dok su plate u Zrenjaninu manje, a komunalije su skuplje, što mislim da nije uopšte realno jer sa ovako niskim platama, od građana ne može da se očekuje da imaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe. Kada se plate svi računi, prosečnom Zrenjanincu ostane 15.000 dinara za hranu i osnovne namirnice. Meni sve što ne spada u to „osnovno“ predstavlja luksuz, jedino što mogu opušteno da priuštim su one aktivnosti koje ne koštaju ništa. Ćerka mi studira, a sad će i sin da krene na fakultet, a imam i stariju majku o kojoj treba da se brinem. Ja sam jedini član porodice koji ima stalne prihode i kako bismo svi imali dovoljno novca za osnovne potrebe, odričemo se kupovine vode, mesa, slatkiša i garderobe, osim kad nam nešto od toga nije preko potrebno. U poslednje dve godine, od početka pandemije korona virusa, nisam uspela da priuštim ono što sam pre toga mogla, na primer letovanje ili neko putovanje jednom godišnje, kao ni ručak u restoranu nekoliko puta godišnje. Mislim da porodice u Zrenjaninu teško žive, „ od danas do sutra“, kako bi se reklo“, kaže nam sugrađanka A.T.
„Još uvek mogu pristojno da se hranim, plaćam račune i jednom godišnje negde otputujem sa porodicom na nekoliko dana. Zbog posledica pandemije i trenutne krize, prinuđena sam da više pazim na svaki dinar, da kupujem na rate odeću ili obuću i da kupujem zaista samo ono što mi je preko potrebno. Mislim da još uvek ne moram da se odričem ničega, ali s obzirom na trenutnu inflaciju, sigurno ću češće pratiti akcije i sniženja. Doduše, mislim da većina prosečnih porodica teško izlazi na kraj sa svojim primanjima, a pogotovo porodice sa više dece i porodice koje izdržavaju studente koji žive u nekom drugom gradu. Ako su ti studenti još i podstanari, situacija je još gora. Ipak, najteže žive ljudi koji primaju minimalac, penzioneri sa malim penzijama i nezaposleni. A ne vidimo da država vodi baš računa o tim kategorijama ljudi. Mislim da je u većim gradovima slična situacija, jedino što je tamo veća ponuda slobodnih radnih mesta, pa ljudi imaju veću mogućnost da se zaposle“, rekla nam je sugrađanka T.B.
„Često boravim u Beogradu i primetila sam da su mnoge cene u Zrenjaninu skuplje nego u Beogradu. U Beogradu postoji veća mogućnost da ćete pronaći posao, a i plate su veće od plata u Zrenjaninu. Vidim da mnoge porodice žive teško kako u gradu, tako i na selu. Najteže je onima koji imaju decu koja studiraju ili idu u školu, nezaposlenima i ljudima sa niskim primanjima, pogotovo ako nemaju ili ne primaju neku vrstu pomoći. Ja još uvek ne moram da se odreknem mnogo toga zato što pomažem roditeljima na selu, koji se bave poljoprivredom i dobijam hranu od njih. Zbog toga mogu da priuštim neke druge stvari, jer ne izdvajam puno novca za hranu. Doduše, sada imamo probem jer ne možemo da priuštimo novu poljoprivrednu mehanizacuju, stara se stalno kvari i to nam sada otežava rad. To nam trenutno predstavlja luksuz, kao i kupovina novog nameštaja ili bele tehnike. Takođe još uvek ne mogu da priuštim neke kvalitetnije marke različitih proizvoda, pa čak i sredstava za ličnu higijenu, jer su obično baš skupi“, navodi naša sagovornica B.B.
„Mislim da nije realno i pošteno što je toliko visoka cena prosečne potrošačke korpe u Zrenjaninu u poređenju sa Beogradom. U Beogradu ima više mogućnosti za pronalaženje posla, ima više proizvoda i namirnice se mogu lakše naći, te su zbog toga i jeftinije. Meni i mojoj porodici sve predstavlja luksuz, osim osnovnih životnih namirnica, na primer putovanja, odlazak u pozorište i u bioskop, odlazak u restoran ili kafić. Promene nastale od početka pandemije i ova sadašnja inflacija doprinosi tome da situacija bude još gora. Režije su nam kritična stavka, kao i kredit, čije su kamate poskupele. Najviše nas zabrinjava to što režije stalno poskupljuju. Mnogo ređe kupujem garderobu i obuću, uglavnom samo na sniženju i rasprodajama. Ne možemo ni da renoviramo stan, niti da popravimo auto, zamenimo dotrajalu belu tehniku i stari nameštaj i prozore. Ja se dosta krećem među ljudima, i primetim da ljudi sve ređe kupuju na pijacama i u marketima, čak i osnovne životne namirnice. Mali broj ljudi može da priušti sve što im je potrebno. Mnogi su ostali i bez posla zbog pandemije ili imaju manja primanja, a mnogi školuju decu izvan Zrenjanina, što je takođe veliki trošak. Tužno je što u državi ne postoji socijalni program za najugroženije kategorije društva“, podelila je sa nama sugrađanka D.G.M,
(imena i prezimena učesnica ankete poznate redakciji)