Bogojavljenje je jedan od najvećih hrišćanskih praznika. Prema predanju u bogojavljenskoj noći „otvara se nebo“, a ko to opazi, Bog će mu ispuniti svaku želju.
Veliki broj ljudi bude budan cele noći. Jedan deo zamisli želju tačno u ponoć. Želja, kakva god da je mora biti jasna i glasna, nedvosmislena…
Prema hrišćanskom učenju, Bogojavljenje je jedan od najvećih praznika. Na taj praznik, na Jordanu je prvi put objavljena tajna Svete Trojice i prvi put su se zajedno pojavili Otac, Sin i Sveti Duh, koji je u trenutku krštavanja, u obliku svetlosnog goluba, sleteo na glavu Isusa Hrista.
Sina Božjeg krstio je na Bogojavljenje Jovan Krstitelj, a predanje kaže da su se u trenutku krštenja nebesa otvorila i čuo se glas Boga: „Ovo je Sin moj ljubezni, koji je po mojoj volji“.
Bogojavljenje se slavi uvek 19. januara, uoči praznika posvećenog svetom Jovanu Krstitelju.
TAJNA BOGOJAVLJENSKE VODICE
U narodu se praznik Bogojavljenje, kojim se završavaju nekršteni dani (12 dana posle Božića) kada nema krštavanja, jer Isus Hrist još nije bio kršten, zove i Vodice ili Vodokršće.
Ta imena potiču od bogojavljenske vodice koja se tog dana u crkvi osveštava i deli narodu, jer se veruje da ima čudotvornu moć.
Krštena vodica se svakome daje, da je svaka kuća drži za 40 dana „radi svake upotrebe“ i zdravlja. Veruje se da se osveštana bogojavljenska vodica ne može ustajati ni ukvariti, pa se i cele godine čuva u sudovima, zakićenim strukom bosiljka, kao lek kad obole oči, uši, zubi i „zavije trbuh“.
Bogojavljenska vodica čuva se i kao svetinja koja čisti sve što se „opoganilo“. Piju je i trudne žene, kada ne mogu lako da se porode – da se iznenada otvore, kao nebo na Bogojavljenje i rode zdravo čedo.
Koliko krajeva – toliko i običaja. Tako je i za Bogojavljenje. Tako je u mnogim mestima obnovljen prastari običaj ritualnog bacanja krsta u ledenu reku – ljudi skaču u vodu, nadmećući se ko će prvi doplivati do Časnog krsta i izneti ga na obalu.
Izvor: S media