Dragan Šijan iz Žitišta razvio je svoju ljubav prema cveću još u ranoj mladosti. Godinama je kupovao i gajio saksijsko cveće, a onda se rodila ideja o formiranju sopstvenog vrta.
Vrt je kreirao prema svojim željama i osećaju – nije imao model na koji bi se ugledao. Prvo vrtno cveće koje je pozasadio bile su ruže, kojih i danas ima najviše, iako je njegov vrt bogat sa preko 300 vrsta raznih porodica cveća iz nekoliko desetina zemalja.
A ovako je počelo…
– Dugi niz godina sam radio kao prevoznik po Evropi, i jedna od mojih ruta bila je Loznica – Holandija u okviru koje sam prevozio celofan za plastenike. S obzirom da je Holandija prepoznatljiva po predivnom cveću, svaki put kada bih otišao tamo bio bih fasciniran bojama i izgledom raznih vrsta cveća. Tada se rodila ideja o vrtu. Trebao mi je prostor i odlučio sam da žrtvujem voćnjak i da ga posečem, kako bih obezbedio zemljište. Panjeve sam ostavio, nisam želeo da ih izvadim. Predvideo sam ih kao mesta na koja bih stavljao saksije. Moja odluka je naišla na nerazumevanje okoline, ali me to nije pokolebalo. Iako je zemlja bila plodna, dodatno sam je obradio, da bi sadnja bila što uspešnija. Prvo cveće su bile ruže, a zatim sam krenuo dalje. Kupovao sam semena u Nemačkoj i Holandiji, i gledao sam da to budu biljke čiju bih reprodukciju imao i sledeće godine. Kada bih ugledao neki zanimljiv primerak u komšiluku ili u selu, obavezno bih se raspitao o vrsti, i zatražio od vlasnika pelcer. Dosta primeraka sam i na taj način nabavio. Nisam orijentisan samo na jednu grupu cveća, kod mene ima svega – od sobnog do žbunastog cveća, pa sve do tropskog. Najlepši primerak tropskog cveća u mom vrtu je Albicija, koja potiče iz Grčke. To je drvenasta biljka, cvetovi su joj poput paperja, a mene lično podseća na rajske ptice. Ona smrzava na određenoj temperaturi tokom zime, zbog čega se mora zaštititi, i svaki put je cvetanje sve lepše, priča nam Dragan Šijan.
Da je strastveni ljubitelj botanike, govori i vreme i strpljenje da se svemu ovome posveti. Dragan se bavi i reprodukcijom vrsta koje poseduje, kao i samostalnom proizvodnjom humusa, potrebnog za đubrenje sadnica. Zahvaljujući svemu tome, njegov vrt je živopisan tokom cele godine, mada on sam kaže da je ipak najlepši u maju, kada je cvetanje intenzivno i kada ima najviše boja.
-Slažem se da briga o biljkama zahteva puno uloženog vremena, ali ja to ne doživljavam kao obavezu, već kao preveliko zadovoljstvo. Radovi su različiti, i zavise od godišnjeg doba u kom se nalazimo. Postoje neki kojima generalno podležu sve biljke, dok ostale tretiramo prema sezoni za koju su karakteristične. Okopavanje i plevljenje su najzahtevniji poslovi. Na proleće su najaktuelnije sadnja, i iznošenje sobnog cveća napolje. Za jesen je karakteristično vađenje i pakovanje krtola, koje skladištimo do proleća. Zatim orezivanje i pakovanje, tačnije, zaštita biljaka koje ne poguduju hladnijim vremenskim uslovima. Sada je u ovom periodu najpotrebnije zalivanje i zasenčivanje biljaka, da ne budu direktno izložene suncu. Visoke temperature vazduha negativno utiču kako na same biljke, tako i na zemlju koja prilikom sušnih perioda postaje tvrda ukoliko se ne tretira vodom. Uglavnom, po povratku kući, prvo obiđem baštu i pogledam stanje, bez obzira na doba dana ili temperaturu, pojasnio nam je Dragan svoju privrženost bilju.
U svom posedu ima i jezero u kojem gaji šarane. Društvo im prave i nekoliko pataka, domaćih i pripitomljenih. I pored toga, njegova najveća ljubav je njegov vrt, a najlepši cvet u tom vrtu, prema njegovim rečima je njegova supruga, Jadranka.