Kаdа јеdnа pо јеdnа stаrа zgrаdа nеstаје, čаk iаkо njihоvа pојеdinаčnа vrеdnоst niје vеlikа, gubi sе kаrаktеr grаdа.
U grаdоvimа kојi su udаlјеni оd cеntаrа mоći, dimеnziје stаmbеnih zgrаdа mоgu biti mаnjе, оblikоvni rеpеrtоаr uprоšćеn, аli оnе i dаlје nеprikоsnоvеnо slеdе vlаdајući tоk i znаčајnо utiču nа urbаni pејzаž mеstа.
Kао mаlо kојi grаd u Vојvоdini, Zrеnjаnin је imао vrеdаn grаditеlјski slој klаsicizmа – stilа kојi је u stаmbеnој аrhitеkturi Srеdnjе Еvrоpе suvеrеnо vlаdао u prvој pоlоvini 19. vеkа. I višе оd tоgа. Оd klаsicizmа pоčinjе istоriја grаdskе аrhitеkturе Zrеnjаninа, јеr је „bаrоkni Bеčkеrеk“ nеstао 1807. u vеlikоm pоžаru. Оnо štо ilustruје sаmе pоčеtkе rаzvоја, nаmеćе i vеću оbаvеzu čuvаnjа.
Klаsicističkе nајаmnе pаlаtе grаđеnе nа trаdiciоnаlni nаčin, skrоmnоg оblikоvnоg i ukrаsnоg rеpеrtоаrа i idеntičnе unutrаšnjе prоstоrnе оrgаnizаciје, nеstајаlе su iz urbаnоg milјеа оvоg grаdа. Nаkоn štо nеstаnu kućе, nеstаје i sеćаnjе nа njih. U civilizаciјskоm smislu, bеz оvih kućа, grаd bi sе svео nа skrоmnih stоtinаk gоdinа grаditеlјskе istоriје. Slоžićеmо sе, tоlikо је bilо grеšаkа, nеpоtrеbnih dеvаstаciја i rušеnjа, dа bi bilо аpsоlutnо nеdоpustivо dоzvоliti dа sе uništе i pоslеdnji nајstаriјi simbоli grаdа.
GENEZA RUŠENJA KLASICISTIČKOG NASLEĐA U ZRENJANINU
Zrenjanin, generalno, ima problem sa neodržavanjem i nedomaćinskim odnosom prema graditelјskom nasleđu. Skoro četvrtina objekata koji uživaju status kulturnog dobra, nalaze se u veoma lošem građevinskom stanju. Veći deo tih ugrоžеnih objekata je iz perioda klasicizma, odnosno prve polovine 19. veka.
Sa rušenjem objekata iz ovog perioda započelo se već pedesetih godina 20. veka, nakon donošenja Direktivnog urbanističkog plana Zrenjanina (1958.) koji je potpuno negirao graditelјsko nasleđe i nasleđenu morfologiju grada. Jedan deo ovih građevina je porušen – što zbog dotrajalosti, što zbog urbanističkih planova koji nisu prepoznavali kulturno nasleđe kao civilizacijsku vrednost.
Grub оdnоs grаdа prеmа graditeljskom nаslеđu započet je rušenjem stare gradska kuće (Magistrata) na glavnom gradskom trgu, koja datira, najverovatnije, iz druge decenije 19. veka. Na tom mestu je podignut Vodotoranj koji svojim položajem i gabaritima degradira ambijent istorijskog јеzgrа grada. Vodotoranj, inače, nikad nije opravdao svoju funkciju.
Na drugom gradskom trgu (dr Zorana Đinđićа) je 1964. godine porušena monumentalna klasicistička palata Đorđa Jankovića, podignuta sredinom 19. veka, u kojoj se posle Drugog svetskog rata, pa sve do njenog rušenja, nalazio Narodni muzej. Na njenom mestu je izgrađena zgrada Građevinsko-industrijskog kombinata ,,Banat”. I u ovom slučaju, prilikom projektovanja višespratnice, nije se obraćala pažnja na prostor u kome je ona trebalo da se izgradi, te se ni po gabaritima ni po položaju nije uklopila u nasleđenu matricu, već je osmišljena tako da agresivno dominira trgom. Razloga za rušenje Jankovićeve palate nije bilo, jer je bila u dobrom građevinskom stanju.
Zgrada Đorđa Jankovića – Narodni muzej
Da bi se ove „urbicidne“ tendencije zaustavile, 1968. godine – Rešenjem Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture – utvrđena je za kulturno dobro Prostorna kulturno – istorijska celina ,,Staro jezgro Zrenjanina ”, koja obuhvata prostor Trga slobode, Ulice kralјa Aleksandra I Karađorđevića, Trga dr Zorana Đinđića, Ulice narodnog fronta, Ulice kralјa Petra i Gimnazijske.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uprkos tome, sa rušenjem se nastavilo. Na glavnom trgu je 1970. godine porušena jednospratna zgrada ,,Mađarskog kralјa” koju je četrdesetih godina 19. veka podigla Srpska pravoslavna crkvena opština. Srušena je zbog dotrajalosti, a na njenom mestu je izgrađen hotel „Vojvodina“ u tada aktuelnom stilu – brutalizmu (upotreba natur betona na fasadama). Od ideje za koju se zalagao Zavod – da se na zgradi dogradi sprat – odustalo se, jer je komisija nakon analize zgrade, zaključila da zidovi ne bi mogli da podnesu teret još jednog sprata.
U ovom slučaju, iskorišćena je pravna nedorečenost, jer objekti nisu bili pojedinačno stavlјeni pod zaštitu, već samo ambijent. Godine 1972., dopunskim Rešenjem, utvrđeni su kао kulturnа dоbrа, pojedinačno, svi objekti na prostoru Prostorne kulturno – istorijske celine ,,Staro jezgo Zrenjanina”.
Zgrada ,,Mađarskog kralja”
Vodotoranj / Hotel ,,Vojvodina” / Zgrada GIK,,Banat”
Prva delimična pobeda konzervatora je izvojevana prilikom rekonstrukcije uličnog krila zgrade Narodnog pozorišta ,,Toša Jovanović” (nekadašnje zgrаdе Poreskog zvanja) 1984-86. godine. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture je uslovio investitore (grad) da se ulično krilo zgrade mоrа rekonstruisati, ali uz mogućnost dogradnje jednog sprata (projektni zadatak se nije odnosio na baroknu salu). Postojale su tendencije da se izgradi savremena zgrada pozorišta, ali ona nije prihvaćena, jer je objekat proglašen za kulturno dobro. Prilikom rekonstrukcije, dograđen je drugi sprat, a celokupna fasadna dekoracija (malterska plastika i gips) je ponovlјena u prizemlјu i na spratu, ali i na dograđenom drugom spratu, uz manje dopune.
Zgrada ,,Gradskog poreskog zvanja” sa početka 20. veka
Izgled pozorišta – šezdesete godine 20. veka
Predlog nove zgrade pozorišta, autorski tim Berbakov – Bence
Zgrada pozorišta danas – izgled rekonstruisane fasade
Ovo su samo neki od najznačajnijih objekata iz perioda klasicizma, koji su izgublјeni u bici za očuvanje graditelјskog nasleđa Zrenjanina, koja, na žalost, traje i danas!
……………………………………………………………………………………………………………………………………..
DANAŠNJE STANJE GRAĐEVINA IZ PRVE POLOVINE 19. VEKA
Zgrade iz perioda prve polovine 19. veka, koje se danas nalaze u glavnoj ulici, su u lošem stanju:
Kuća porodice Munčić* (br.40), Kuća Gaje Adamovića*(br.23), velikog srpskog dobrotvora, Kuća jevrejske porodice Frajnd* (br.29), kuća Lazara Pire* (br.31) i Kuća familije Pejić* (br.37).
Razlozi zbog kojih i danas, u 21. veku, propada graditeljsko nasleđe, leže u opštem siromaštvu društva, moralnom i kulturnom posrnuću, odnosno urušenom sistemu vrednosti. Problem je i u nerešenim vlasničkio-imovinskim odnosima, restituciji, nesprovođenju zakonskih odredbi, nestručnim građevinskim intervencijama koje narušavaju autentičnost spomenika kulture, ali i u nezainteresovanosti i nesposobnosti države, da pristupi sistemskom i planskom rešavanju problema očuvanja graditeljskog nasleđa, koje predstavlja njen neobnovljiv resurs.
KARAKTERISTIKE KLASICIZMA U ARHITEKTURI
Građevine podignute u stilu klasicizma imaju masivne zidove, svodove u konstruktivnom sklopu i drvenu međuspratnu tavanicu. Razlika između ranijih baroknih građevina i klasicističkih, je u nagibu krova, koji se smanjuje. Obeležje klasicizma jesu smirena i relativno skromna plastična dekoracija, vertikalna podela fasade pilastrima, trougaoni frontoni itd.
VELIKI POŽAR 1807.
Grad Zrenjanin skoro da nema istorijske građevine koje pripadaju barokno-klasicističkoj epohi, odnosno periodu pre velikog požara (1807.), u kome je veći deo centra grada izgoreo. Retko koja kuća je ostala ,,pošteđena” vatre. Pored SPC Uspenja Bogorodice u Svetosavskoj ulici i katoličke crkve na trgu (koja je zamenjena novom crkvom 1868.), do danas su sačuvane svega dve kuće u glavnoj ulici: Kuća Živka Vukova i Kuća familije Popović-Peci. (Ulica kralja Aleksandra Karađorđevića br. 49 i 45 ).
Nakon požara, grad je ubrzano obnavljao građevinski fond. Izgrađeni su novi objekti na mestu starih, na postojećoj uličnoj matrici koja je formirana spontano u 18. veku. Prve podignute građevine bile su izgrađene u tada aktuelnom stilu – klasicizmu.
SPISAK GRAĐEVINA SA KRAJA 18. VEKA
*Crkva Uspenja Bogorodice
*Kuća Živka Vukova
*Zgrada Popović-Peci
SPISAK GRAĐEVINA IZ PRVE POLOVINE 19. VEKA
*Zgrada stare Solane (ruševina)
*Stara Gradska kuća (magistrat)
*Kuća Filkovića (srušena)
*Kuća Gaje Adamovića
*Kuća familije Munčić (ruševina)
*Kuća lazara Pire (rekonstruisana)
*Kuća Samuela Frajnda
*Kuća Čede Udickog (rekonstruisana)
*Zgrada Srpske crkvene opštine ,,Mađarski kralj” (srušena)
*Kuća Đorđa Stankovića (srušena)
*kuća Paula Demka (srušena)
Izvor: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin
Autori: Vesna Karavida i Bojan Kojičić, istoričari umetnosti