Prinudnu pauzu izazvanu pandemijom korona virusa fudbaleri koriste na različite načine, a mnogo je lakše onima na selu. Milan Bačvanski (20), prvotimac zrenjaninskog Radničkog, nalazi se u roditeljskom domu u Jarkovcu, u opštini Sečanj.

– Otac Slavoljub i brat Petar su poljoprivrednici i porodica živi od rada na njivi. Kad je počelo vanredno stanje, odmah sam priskočio da pomognem. Bio sam aktivan u setvi kukuruza i prihrani pšenice, a počeli smo prskanje herbicidima protiv korova. Dobro vozim traktor i za sada je zamenio loptu, a imamo i nešto stoke i tu treba pomoći oko pripreme hrane – kaže vredni fudbaler.
Odvojenost od terena teško pada, ali spas je našao u poljoprivrednim poslovima.
– U vremenu izolacije, ljudima na selu je lakše. Uvek ima nešto da se radi, pogotovo u poljoprivredi. Banatska ravnica širi vidike i na njivi je najsigurnije. Hranu treba proizvesti, a setva je najvažniji deo posla. Kad sam kod kuće, uvek pomognem i kad nas je u poslu više, lakše je i brže se uradi. Vodim brigu o dedi i babi, snabdevam ih neophodnim stvarima.
Nađe vremena i za individualni trening.
– Borba za zdravlje i živote ljudi, preča je od svega i sport će doći na red kad ovo zlo prođe. Mora da se pridržavamo svih mera, dvorište je prostrano, istrčavam deonice, radim i sa loptom, a brat je nacrtao gol na zidu, gotovo pravih dimenzija i često šutiram. Što se vežba snage tiče, nisu potrebne kad se radi sa džakovima veštačkog đubriva. Aktivan sam i u dobroj kondiciji.

Igra na poziciji desnog beka i nije bio iznenađen kad ga je trener Predrag Kandić, gurnuo u vatru u prva dva kola nastavka prolećne trke.
– Na Staroj Karaburmi sam dobro radio i došao spreman, pa sam se i sa malo zajedničkih treninga u Radničkom brzo uklopio. Ranije sam igrao sa Aleksandrom Milinom i Nikolom Bjelicom, pa je sve bilo lakše. Pobedili smo Dinamo 1945 u Pančevu, izgubili od Bečejaca kraj Begeju, iako smo bili bolji, i zaslužujemo borbu za vrh. Radničkom i Zrenjaninu je mesto na prvoligaškoj mapi – jasan je Milan Bačvanski.