Ovog vikenda očekuju vas dve promocije istorijske monografije „Begej Sveti Đurađ 1319-1947“ autorke poreklom iz Žitišta Ljubice Budać. Finansijer ovog celokupnog projekta je firma Begej St George Inc iz Majamija, a izdavač je udruženje Begej Sveti Đurađ 1319 iz Žitišta. Izdavanje je podržao i direktor Arhiva Vojvodine Dr Nebojša Kuzmanović, tako da je Arhiv Vojvodine suizdavač ove monografije.
Prva promocija će se održati u petak 17. marta u Arhivu Vojvodine sa početkom u 13 časova. Ova promocija će biti stručnog karaktera, o knjizi će pored finansijera i izdavača Zorana Babića, govoriti i direktor Arhiva Vojvodine Dr Nebojša Kuzmanović, recenzent Dr Milan Micić i autorka Ljubica Budać.
Druga promocija je zakazana za nedelju 19. mart 2023. godine u Hramu Svetog velikomučenika Georgija u Žitištu, sa početkom u 15 časova. Na ovoj promociji će govoriti autorka Ljubica Budać, istoričar Filip Krčmar i Strahinja Ðakovački.
Udruženje Begej Sveti Đurađ 1319 je donelo odluku, da zbog ukazanog gostoprimstva i otvaranja vrata hrama za ovaj kulturni događaj, sav prihod od prodaje knjiga toga dana bude namenjen za početak izgradnje Duhovnog centra u porti Hrama Svetog velikomučenika Georgija u Žitištu.
Autorka ove monografije Ljubica Budać, poreklom je iz Žitišta i radi kao istoričar i arhivski savetnik u Arhivu Vojvodine već dve decenije. Donosimo vam i kratki sažetak istorije Žitišta, koja je i tema istorijske monografije „Begej Sveti Đurađ 1319- 1947“.
Istorija Žitišta počinje davne 1319. godine, kada se ovo banatsko mesto prvi put pominje u povelji mađarskog kralja Karla Roberta Anžujskog i to pod imenom Sveti Đurađ (Zenthgyurgh), a ta 1319. godina se uzima kao zvanična za nastanak ovog mesta. Žitište se u kontinuitetu 628 godina zvalo Sveti Ðurađ ili Begej Sveti Đurađ na srpskom, mađarskom ili nemačkom jeziku, sve do 1947. godine kada je Dekretom Centralnog komiteta, a kasnije rešenjem Glavnog izvršnog odbora Narodne skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine iz aprila 1947. godine, zvanično promenjeno u Žitište. Razlog nametnute promene imena je bio taj što tadašnja Komunistička partija nije želela da nijedno mesto u svom nazivu nosi ime svetitelja, pa je tako i naziv Begej Sveti Đurađ bio nepodoban.
0