Novembra meseca prošle godine u našem gradu se održalo prvo republičko takmičenje srednjoškolskih rok bendova pod nazivom Rok Serbika. Za organizaciju te manifestacije je zaslužna profesorica Olgica Rakić, diplomirani inženjer elektrotehnike, koja predaje grupu stručnih predmeta u EGŠ „Nikola Tesla“. Već petnaest godina ova škola ima bend pod vođstvom profesorice Rakić. Smenjivale su se generacije učenika i nazivi bendova, no Strujni udar je postigao najviše do sada.
Na Rok Serbiki je Strujni udar osvojio nagradu za autorski tekst za pesmu pod nazivom Digitalna pesma. Pesma je nastana za potrebe takmičenja. Za tekst i muziku zaslužna je profesorica Rakić, ali su aranžman uradili učenici za koje profesorica ističe da su neverovatno talentovani. Bend koji je nastupao na Rok Serbiki čine Mila Koćišev flauta, Maša Dosković klarinet, Peter Bagljaš vokal, David Koncoš gitara, Boris Cicka bas i Denis Vujinov bubnjevi.
U skorije vreme bendu su se pridružili još neki učenici tako da sada u bendu imaju i violinu i tamburicu i klavijature.
Digitalna pesma govori o današnjem vremenu koje se sve više digitalizuje i pokušava da ukaže na probleme koje može da donese od otuđenosti, nezainteresovanosti za realnost do toga da je nepotrebno bilo šta učiti ili pamtiti jer imamo veštačku inteligenciju.
Ovo je digitalna pesma
O jednom digitalnom dobu
U kom živimo mi.
Slika, muzika i dodir
I sav svet oko mene
Sad su digitalni.
Sve kroz binarno ja gledam
U obliku jedan nula jedan
Kodovima opsedan.
Heksadecimalno vredan
Samo jednu tačku gledam
Da l’ je nula ili jedan.
Megabajta sve je manje
Memoriju punimo
Digitalno mislimo.
Drugove ću svoje naći
Iz virtuelnog ja ozaći
Realnom se vratiti.
Zašto mozak svoj da mučim
kad ne mogu sam da odlučim
a i zašto bi?!
Zašto mozak svoj da mučim
Kad ne mogu sam da odlučim
Pitaću čet dži pi ti.
Žiri je prepoznao problematiku o kojoj peva pesma i dodelio je nagradu za najbolji autorski tekst. Strujni udar je pesmu snimio u studiju Kulturnog centra.