Naša sugrađanka Vanja Stojković privukla je pažnju šire javnosti nedavnim pojavljivanjem u reklamnom spotu za McDonalds.
Sa ovom vrednom devojkom koja još nije napunila 19 godina, a već četiri godine „sama zarađuje svoj dinar“ razgovarali smo o njenim počecima i ambicijama.
-Tačno je da te ljudi najpre i najlakše zapamte po nekom spotu emitovanom na televiziji, kao što je bio slučaj sa reklamom za McDonalds, ali to mi naravno nije bila ni prva reklama ni najveći angažman do sada – kaže nam Vanja na početku razgovora.
Prvu TV reklamu snimila je februara prošle godine, a pojavljuje se i u spotu Nataše Bekvalac. Producenti reklame za McDonalds pozvali su je kako sama kaže jer im se „dopala boje njene kose“.
Kako je zapravo počela tvoja karijera?
-Prva fotografkinja koja je sa mnom radila je Zrenjaninka Jovana Rikalo. Nisam imala nikakve ambicije da se bavim poslom foto modela, međutim te prve slike su privukle pažnju drugih fotografa i na kraju i agencije „Fox“ za koju danas radim. Pre snimanja ove reklame, koja je htela-ne-htela privukla pažnju, više od dve godine radila sam za časopise i slično – kaže Vanja.
Da li te ljudi sada više prepoznaju ili zaustavljaju na ulici?
-Pa nemam neki osećaj da sam nešto preterano poznatija zbog te reklame. Tu i tamo čujem kad neko kaže „Hej, Mcdonalds reklama“ i to je sve. Moji prijatelji i poznanici više su bili iznenađeni mojim prvim radovima kao foto modelom ali su se već odavno navikli na to.
Ljudi često posao modela shvataju površno i misle da je lak posao?
-Naravno da nije težak kao kad bi radila na građevini, ali daleko od toga da je lak. Prvo, lepota je dovoljna za 10% uspeha, sve ostalo su energija, harizma i ljubav prema poslu, a moraš imati i žicu da proceniš i pametno izabereš šta želiš da snimaš.
Kako izgleda jedan kasting?
-Na kastinge se dolazi najobičnije obučen, bez preterane šminke, frizure i drugih doterivanja dok se u foto albumu tj. „booku“ vidi moć transformacije, tako da su te fotografije zapravo mnogo bitnije. Profesionalnost modela se ogleda u tome što može da oseti i prepozna energiju koju fotograf, producent ili režiser traže i da to prenese kroz poziranje ili glumu u reklami. U situaciji kada ni klijent ne zna tačno šta hoće i kada treba da improvizuješ i da se to nekome dopadne, tu se vidi da li si „pravi“. To je po meni ono najbitnije. Tehnike glume, poziranja i druge cake se uče i nauče, ali energija koju pominjem, to je pravi izazov.
Šta je teže, poziranje kao foto model ili gluma u spotu?
-Meni je draža gluma jer na taj način možeš da uneseš nešto svoje, dok se kao model ponekad možete osetiti samo kao lutka. Prirodnije se osećam snimajući spot ili reklamu. Imala sam čak ponude i da učestvujem u nekim predstavama, pa videćemo, možda se oprobam i u tom svetu.
Ti kao jedna mlada osoba već dugo vremena sama zarađuješ što je većini tvojih vršnjaka nepoznato?
-Ja eto imam sreću da je to tako, ali bi svi trebali makar da pokušaju da se malo više samoangažuju oko zaposlenja. To je u svakom slučaju korisno i dobra je priprema za neki realan život. Moji roditelji su mi takođe velika podrška jer su oboje umetnici i razumeju i cene to što radim. Svedoci smo da je dosta Zrenjaninaca i Zrenjaninki koji se bave ovim poslom otišlo u inostranstvo.
Da li imaš takve ambicije?
-Mnogi odlaze jer ovde nemaju dovoljno posla i angažmana, ja za sada imam dosta posla i ne razmišljam u tom pravcu. Prvo što želim jeste da upišem Filozofski fakultet u Beogradu. To mi je prioritet, a ovaj posao dok traje – traje.