Sigurna kuća u Zrenjaninu poslednjih pet godina zbrinjava žene i decu koji su preživeli porodično nasilje ili su bili žrtve trgovine ljudima.
Prema statističkim podacima Centra za socijalni rad, prosek korisnika ove usluge na godišnjem nivou je varirajući i kreće se od 80 do 110 lica. Trećinu njih čine korisnice, a dve trećine su deca.
– Ove godine imamo nešto manje prijema i prihvata, posmatrajući prvih šest meseci. Nemamo objašnjenje zašto je to tako, rekla je rukovodilac Sigurne kuće u Zrenjaninu, Teodora Lazić.
Kategorije korisnica su različite – od žena koje prvi put dolaze, prvi put prijavljuju nasilje, žene koje dolaze same, one sa decom, i povratnice.
– U 2012. godini nismo imali povratnice. Ove godine smo od 10 korisnica imali njih tri koje su se vratile u Sigurnu kuću. Sve češće imamo i starije korisnice koje nisu žrtve partnerskog nasilja, nego nasilja od strane dece.
Kako Lazićeva kaže, prijem je po broju korisnika ipak manji nego prethodnih godina. Istakla je i to da je u periodu sezonskih poslova, kada porodica može da poboljša svoju ekonomsku poziciju, broj žena koje se obraćaju za pomoć – manji.
Kapacitet Sigurne ženske kuće je 20 ležaja i pet krevetaca. U radu sa korisnicima su uključena stručna lica – pedagog, psihijatar, a po potrebi se kontaktira i zdravstveni radnik. Takođe, tokom celog procesa – od prijave nasilja, preko boravka u kući i nakon izlaska iz nje, prisutna je osoba iz Centra za socijalni rad, kao voditelj slučaja.
– Bez izuzetka svaki slučaj je specifičan. Naša je uloga da u svakom momentu procenjujemo kakvo je realno stanje i koje su potrebe korisnika i da po tome prilagodimo ono što je nama na raspolaganju. Standari nameću koji broj i profili stručnjaka bi trebao da radi u prihvatilištu. Mi smo blizu tog broja, priča Lazićeva.
DOLAZAK U SIGURNU KUĆU POSLEDNJA OPCIJA
– Jako je teško da analiziramo kada je u pitanju problem nasilja u porodici, a još je teže na osnovu brojki izvlačiti neke zaključke. Broj naših korisnica nikako se ne podudara sa ukupnim brojem slučajeva nasilja. Možemo uporediti taj broj sa prijavljenim predmetima u CSR ili policiji i Tužilaštvu i videćemo da je on dosta manji u odnosu na broj ukupnih prijava nasilja. Treba zaista mnogo šire gledati. Dolazak u Sigurnu kuću nikad nije bio popularan, žrtve nasilja se teško odluče da dođu. To je za njih potpuno novi način organizacije života. To je neka zadnja solucija kada ne postoji drugi prihvat, ni lične mogućnosti da se osamostale ili kada su u teškom zdravstvenom stanju i kada je najbolje da oporavak bude u kontrolisanim uslovima, objašnjava sagovornica.
SLUČAJEVI „PRODUŽENOG“ NASILJA
– Postoje i slučajevi „produženog“ nasilja dok je žrtva u Sigurnoj kući. To podrazumeva da se nasilnici pojavljuju, kruže oko kuće, presreću korisnice kada one izađu, a najčešće je uznemiravanje mobilnim telefonom, po mojoj proceni njih oko 95% prođe kroz takvu situaciju. U oko 40% slučajeva bude pokušaja uspostavljanja neposrednog kontakta sa korisnicom, ali van kuće. To su kontakti i u Centru za socijalni rad i na sudu. Postoje različiti pritisci – od molbi da se žena vrati porodici, do obećanja ali i pretnji i ucena. Praktikujemo da u saglasnosti sa ženom takve stvari prijavimo policiji. Činjenica da nasilnik ne prestaje sa pritiscima, može itekako pomoći i tokom sudskog postupka, rekla je Lazićeva dodavši da pokušaja napada ili ulaska u Sigurnu kuću nije bilo.
DONACIJE SIGURNOJ KUĆI – SOLIDARNOST RAĐA SOLIDARNOST
Donacije korisnicama i deci su od velikog značaja. Nije redak slučaj da žena po dolasku u Sigurnu kući uz sebe ima samo onu odeću u kojoj je pobegla spašavajući svoj i život deteta. Donacije u vidu odeće, obuće, posteljine, peškira, jesu nešto što gotovo uvek neophodno.
– Česte su donacije kroz organizovane akcije, ali ima i pojedinačnih donacija. Zaista vidimo vidimo dobru volju i prepoznavanje problema u kom se može naći osoba koja izlazi iz svog prirodnog okruženja i dolazi bez igde ičega. Ono što ne možemo da prihvatimo jeste hrana, jer moramo da vodimo računa o sanitarnim i higijenskim normativima. Eventualno nešto što je sa deklaracijom u originalnom pakovanju. Primali smo i novogodišnje paketiće i delili ih deci. Donacije ostaju korisnicima, a i same žene nekada doniraju, po izlasku iz kuće. Izgleda da solidarnost rađa solidarnost, rekla je sagovornica.
Donacije koje su usmerene na Sigurnu kuću, novčane ili u vidu opreme, mogu se doneti u Centar za socijalni rad, nakon čega podležu određenoj proceduri i papirologiji. Sve dodatne informacije o uslugama Sigurne ženske kuće i načinu doniranja mogu se dobiti i na zvaničnom sajtu institucije.
Foto: © Kelly Young – Fotolia.com