Ornitolozi Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije bili su prijatno iznenađeni kada ih je Ljubomir Krišan, direktor Osnovne škole “Veljko Đuričin“ u Jarkovcu, obavestio da se na četinarima u blizini škole baškari bela sova.
-Narednog dana sam otišao da proverim šta je posredi, i eventualno fotografišem pticu, ali je nisam našao na opisanom mestu. Ipak, juče, 16. februara bila je tamo, u zimujućem jatu sa još nekoliko utina koje su imale perje uobičajene boje, kaže Ivan Đorđević, ornitolog iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije koji se bavi izučavanjem ovih ptica.
Statistike kažu da se na svakih oko 50.000 jedinki sove utine (Asio otus) u Srbiji nađe samo jedna jedinka koja je bela. Ovako retka obojenost, koju priželjkuje da vidi svaki ljubitelj ptica, zove se leucizam, a nastaje kao posledica nedostatka gena koji određuje obojenost pera, kljuna i kandži. S druge strane, u svetu životinja poznata je i pojava albinizma, potpunog odsustva pigmenta koji uslovljava boju derivate kože.
Pre ove ptice, bela utina u Srbiji je viđena još samo dvaput: 7. novembra 1981. u Doroslovu kod Sombora, i 6. januara 2009. u Zagajici kod Vršca. Imajući u vidu činjenicu da je sova utina jedna od ptica koje su najviše proučavane, naročito tokom poslednje decenije, ornitolozi zaključuju da je ova pojava veoma retka. Ipak, ona je zabeležena kod gotovo svih životinja, te je ne treba smatrati neuobičajenom, a niti posebno znakovitom.
U stvari, kako tumače ornitolozi, sove na drveću pored škole mogu da znače samo da su to mesto odabrale kao posebno bitno za njihov odmor i da svi treba da se pobrinemo da na njemu i ostanu, ne dirajući ih i ne uznemiravajući.