Od stupanja na snagu Zakona o porodičnim odnosima 2005. godine, u Zrenjaninu nije potpisan nijedan predbračni ugovor.
Uopšteno gledano, u Srbiji se ovakva vrsta ugovora retko potpisuje, a oni retki koji vide sigurnost u ovoj zakonskoj instituciji, jesu osobe koje imaju vrednu imovinu i konstantno uvećavanje kapitala. Tako se izbegavaju situacije u kojima jedan supružnik stiče imovinu, dok drugi „rasipa“ bogatstvo, ali na kraju, u slučaju razvoda braka, dobija polovinu celokupno stečene imovine. Ovakav tip ugovora najčešće se zaključuje u ekonomski razvijenim zemljama.
– Predbračnim ugovorom se štiti supružnik koji je bogatijeg imovnog stanja, odnosno vlasnik imovine velike vrednosti čiji se kapital stalno uvećava, i na taj način se ograničava drugi supružnik u slučaju da dodje do razvoda braka. Konkretno, drugi supružnik ne može da dobije deo imovine koji bi inače njemu pripao po Zakonu o porodičnim odnosima koji imovinu deli po principu „pola-pola“, kaže za I love Zrenjanin advokatica Marina Milenković.
Da bi ovakav predbračni ugovor bio punovažan potrebno je da se zaključi pred sudijom koji će taj ugovor overiti i potpisati. Sloboda ugovaranja je velika, a sama sadržina ugovora je ograničena odredbama porodičnog zakona, ali i prinudnim propisima, javnim poretkom i moralom. Predbračni ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnosti. Za predbračni ugovor je karakteristično da on počinje da proizvodi pravno dejstvo nakon zaključenja braka. Potpisivanje ovog specifičnog ugovora smatra se i velikim testom iskrenosti manje imućnog budućeg supružnika koji time pokazuje svoje iskrene namere i na stranu stavlja finansijsku korist.