Ova sreda je za Mihalja Bakatora jedan od važnijih dana u životu. Jutros nešto posle 9 sati odbranio je svoj master rad na Tehničkom fakultetu “Mihajlo Pupin” u Zrenjaninu. Ni za njega, niti za odbranu rada sigurno ne bismo znali da nam na Mihalja pažnju nisu skrenuli njegovi profesori.
Nedavno je na takmičenju Strudentska nagrada u Francusko-Srpskoj Privrednoj komori u Beogradu zauzeo prvo mesto. Na istom takmičenju učestvovao je 2013. i 2015. godine. Oba puta bio je drugoplasirani. Mihalj je iz Debeljače. Osnovne studije završio je pre godinu dana na smeru inženjerski menadžment, na kojem je i nastavio školovanje. Zanimaju ga marketing, internet marketing, menadžment, informacione tehnologije, medicina i gastronomija. Planira da upiše doktorske studije i nastavi svoj istraživački rad. S pravom se može reći da je student za primer.
I love Zrenjanin: Kako su izgledale pripreme za takmičenje, kao i samo takmičenje? Kakva je bila konkurencija?
Mihalj Bakator: Zadatak je bio napisati naučni esej na temu cirkularna ekonomija. Prvo sam prikupio veliku količinu materijala, sastavio sadržaj eseja i prema stavkama iz sadržaja pisao rad. Paralelno sam spremao i svoj master rad, tako da sam veliki deo dana provodio ispred računara. Za samo pisanje rada trebalo mi je u proseku 4 sata dnevno tokom dve nedelje. Moram reći da sam sve samostalno radio. Ove godine je bilo manje radova nego prethodnih godina, ali su bili daleko kvalitetniji. Finale je održano 24. juna u Francusko-Srpskoj Privrednoj komori u Beogradu. Na takmičenju su učestvovali studenti sa svih univerziteta u Srbji. Zbog kvaliteta radova, umesto pet finalista, bilo nas je šestoro. Troje sa beogradskog univerziteta, dvoje sa Univerziteta u Nišu i ja sa Univerziteta u Novom Sadu. Svi radovi, ideje i izlaganja su bili odlični. Šestočlani stručni žiri činilo je troje predstavnika kompanija sponzora, kao i profesor Đorđe Mitrović sa Ekonomskog fakulteta, profesorka Jelisaveta Vukelić sa Filozofskog fakulteta i profesor Dejan Filipović, dekan Geografskog fakulteta u Beogradu. Izlaganja su bila vremenski ograničena. Radove smo morali da predstavimo u samo pet minuta. Nakon izlaganja žiri je postavljao pitanja u vezi rada. Kada su svi završili sa prezentacijama, žiri je doneo odluku i proglasio pobednike.
I love Zrenjanin: O čemu ste pisali u svom radu?
Mihalj Bakator: Pisao sam o upravljanju otpadom, jer je otpad ozbiljan ekološki, socijalni i ekonomski problem. Kao rezultat istraživanja u svom radu predstavio sam projekat “EkoKul“. On počinje kreiranjem interaktivne veb aplikacije gde korisnici mogu da otvore svoje profile, na kojima sakupljaju poene za nagrade, ali i pristupaju informativnom sadržaju o očuvanju životne sredine i značaju cirkularne ekonomije. U pitanju je rešenje koje na jedan efektivan i efikasan način povećava stopu reciklaže, pružajući podršku sistemu upravljanja tj. podsticanja ljudi da recikliraju. Nakon kreiranja veb aplikacije potrebno je otvoriti “EkoKul“ reciklažna mesta u okviru opština. Ova reciklažna mesta otkupljuju sekundarne sirovine prema definisanom cenovniku i za određenu otkupnu vrednost sekundarne sirovne dobijaju se kuponi. Kuponi se sakupljaju i sabiraju na profilu korisnika veb aplikacije “EkoKul“. Sakupljenim bodovima korisnici se mogu prijaviti za nagrade koje su podeljene u 5 kategorija. Sve u svemu radu sam se bavio problemom otpada, uticajem na životnu sredinu, troškovima uklanjanja otpada i finansijskom opravdanošću postojanja jednog ovakovog projekta. Žiri je bio zadovoljan mojim načinom izlaganja. Pohvalili su rad i rekli da je ovo ozbiljniji projekat. U prvih 20 sekundi nije bilo pitanja, pa sam počeo da brinem da se neće pokrenuti diskusija i da će rad ostaviti slabiji utisak. Međutim, nakon pohvala i par trenutaka tišine, krenula su pitanja: Koliko vremena ste uložili u rad? Da li ste radili u timu ili sami? Da li se proračun poklapa sa troškovima/prihodima projekta? Da li je moguće realizovati projekat u Republici Srbiji? Koje su to prepreke koje smatram da treba prevazići da bi se ovako nešto realizovalo? Bilo je i drugih pitanja, ne sećam se tačno, ali krenula je prava diskusija, i bio sam veoma zadovoljan odličnim pitanjima žirija.
I love Zrenjanin: Šta je problem u realizaciji takvog projekta u Srbiji?
Mihalj Bakator: Problem u Srbiji sa aspekta realizacije projekta, je nedovoljno zrela ekološka kultura stanovništva. Potrebno je pokrenuti ljude da shvate značaj reciklaže i celog koncepta cirkularne ekonomije. Teško je naći ljude koji će više sati dnevno, kroz duži vremenski period, raditi na tome da se ovaj i mnogo sličnih, isto toliko važnih zelenih projekata, sprovedu u delo. Ujedno su to i prepreke za realizaciju ovakvog projekta.
I love Zrenjanin: Šta je bilo najvažnije i o čemu ste razmišljali tokom takmičenja?
Mihalj Bakator: Najvažnije je bilo ostati smiren i nakon izlaganja odgovoriti jasno i adekvatno na postavljena pitanja žirija.
I love Zrenjanin: Jeste li verovali da ćete ovoga puta pobediti?
Mihalj Bakator: Bilo je nezivesno do kraja. Nakon mog izlaganja usledio je za nijansu jači aplauz od publike i tada sam preptpostavio da ću osvojiti neku od nagrada, ali nisam mogao sa sigrunošću da tvrdim da će to biti prvo mesto, jer svi finalisti su fenomenalno prezentovali i odbranili svoje radove.
I love Zrenjanin: Kako je izgledao trenutak kada su Vas proglasili najboljim?
Mihalj Bakator: Prvo su proglasili imena za osvojeno 2. i 3. mesto. U tom trenutku, pre no što su proglasili pobednika, srce je počelo jače da mi lupa, sigurno zbog neizvesnosti. Čuo sam svoje ime i aplauz koji je odjeknuo. Sreća sa dozom zbunjenosti i ponos su emocije koje su pratile svaki moj korak do mesta na kom su mi uručili priznanje za najbolji rad.
I love Zrenjanin: Koliko Vam znači nagrada i koliko ona može da Vam pomogne u budućnosti?
Mihalj Bakator: Nisam razmišljao o težini nagrade kao takve. Nadam se da će iskustvo i znanje koje je nagrada donela biti od značaja kada budem krenuo sa radom na nekim novim projektima. Novčani deo nagrade ću uložiti u sebe, tačnije u dalje obrazovanje.
I love Zrenjanin: Šta planirate da radite po završetku studija?
Mihalj Bakator: Upisaću doktorske studije na Tehničkom Fakultetu Mihajlo Pupin i istovremeno tražiti posao. Voleo bih da kroz trud i rad, jednog dana postanem profesor. Vreme će pokazati.
I love Zrenjanin: Izabrali ste fakultet u Zrenjaninu, a ne u nekom većem univerzitetskom centru i pokazali ste da ste bili u pravu, budući da ste bili bolji od studenata sa drugih fakuleta. Koja je Vaša poruka budućim brucošima, ali i mlađim kolegama?
Mihalj Bakator: Istrajati i kada je najteže, usavršavati se i učiti. Diploma je važna, znanje je još važnije. Cilj ne sme biti samo završiti fakultet već i steći primenljivo znanje pomoću kojeg se može naći posao.
I love Zrenjanin: Ko je imao najveći uticaj na Vas, da postanete danas to što jeste, najbolji student?
Mihalj Bakator: Porodica i devojka su mi pružili najviše podrške. Nikad nisu stvarali pritisak da moram da dobijem najveće ocene, već da mogu ostvariti odlične rezultate. I kada bih slabije savladao neko gradivo, kasnije bih imao volje da popravim, da naučim bolje i više.
I love Zrenjanin: Da li je zbog postizanja ovakvog uspeha morao da trpi privatni život? Npr. da niste mogli da se družite, izlazite i slično ili ste uspevali da uskladite sve svoje obaveze?
Mihalj Bakator: Uglavnom uspevam da uskladim sve. Druženje, odmor i obaveze kako na fakultetu tako i kod kuće se nalaze u ravnoteži. Često imam želju da istražujem enorman broj različitih tema iz različitih oblasti i tada moram da se fokusiram na one najvažnije, jer ne bih imao dovoljno vremena da ulazim dublje u pojedine teme. U svakom slučaju danas sam završio još jedno važno poglavlje u školovanju. Leto je. Sada ću malo više da odmaram, u avgustu ću ići i na more, a onda se vraćam učenju, jer, kako što sam i rekao, planiram da upišem doktorske studije.