Sticajem okolnosti, kako sama kaže, Marijana Romanov je pre pola veka rođena u Zrenjaninu. Po zanimanju je tekstilni konfekcionar, a od skoro i preduzetnica u zanatskoj struci krojenja, šivenja i dizajniranja odevnih predmeta u oblasti unikatne izrade balskih i večernjih haljina. Njeni radovi nedavno su predstravljeni u okviru manifestacije “Banatska bajka”, leto u gradskoj bašti.
Za sebe kaže da je slobodna umetnica i da ima široku lepezu interesovanja. Osim što šije, veze, plete, crta, peva u crkvenom horu, svira klavijature i harmoniku.
“Punih dvadeset godina sam bila dečiji animator. Uradila sam četiri dečije predstave i u saradnji sa KC Zrenjanin 14 kostimiranih uloga. Sve kostime, scenario i scenografiju sam radila sama. Bilo je tu zaista dosta ljudi i srećnih okolnosti da period mog poslovanja i rada sa decom bude vidljiv i uspešan”, počinje priču Marijana Romanov i dodaje da rad iziskuje konstantnu inspiraciju, kreativnost i lični rast uz mnogo ljubavi i upornosti.
“Imidž pod pseudonimom Didi Klovnice bio je najmlađoj populaciji uvek interesantan. Različiti dogadjaji i manifestacije imale su oduvek dobar odjek, kako one u humanitarne svrhe, tako i one kojm se turistički promovisao grad”, objašnjava.
Prvu balsku haljinu Marijana Romanov je izradila pre skoro dve decenije
Za stvaranje balskih i svečanih haljina 2007. godina bila je za Marijanu ključna.
“Saradnja sa KCZ i predstava „Princeze u potrazi za Deda Mrazom“ donela je prvu balsku haljinu od belog ruskog satena sa svetlo plavim tilom. Nakon toga nizale su se brojne uloge od Klovnice, Zvončice, zeca, pčelice, Pipi duge čarape, kostim princeze… Još u detinjstvu, koje pamtim kao najlepši deo svog koračanja i bezbrižnog života, sam sa svojom bakom stvarala različite kreacije”, priseća se Marijana.
“Prve minijaturne haljine šila sam ručno svojim lutkama. Potom je uz maturski rad bila jedna klasična haljina kao malo ozbiljniji komad odeće. Ozbiljnost je zahtevala vreme i strpljenje. Nekoliko puta je, nažalost, moja profesija imala težak pad zbog bolesti – tumora štitne žlezde, otkazanog rada levog bubrega i sepse na želucu. Život je takav, ali radost i vera sa snagom nose jasnu borbu”, dodaje.
Za šivenje prve balske haljine trebalo joj je nepuna dva dana.
“Ja volim da stvaram haljine i zato mi ništa nije teško. Odgovornost je biti autentičan i prepoznatljiv. Zato sam se i trudila da ono što sašijem baš ja i promovišem, jer mislim da je to najbolji vid reklame”, navodi.
Podrška u radu stizala je sa raznih strana.
“Veliku podršku sam oduvek imala od porodice, prijatelja kao i poznanika, ali i od ozbiljnih poslovnih saradnika”, ističe naša sagovornica.
Proces stvaranja balske haljine
Pre šivenja potrebno je razraditi sve detalje.
“Ja najpre nacrtam skicu. Ono što sam zamislila razradim do najsitnijeg elementa. Od boje, preko detalja, materijala do samog modela. Za haljine koristim kvalitetne materijale poput ruskog satena, damasta, broketa… Balske i svečane haljine zahtevaju lep pad, sjaj i manje gužvanja. Veoma je bitan i dezen, a tu su i detalji u crtanoj formi, vezu, heklanju, nizanju perlica, kako bi svaki komad bio unikatan”, objašnjava.
Marijanine haljine su nošene u različitim prilikama. Na pesničkim večerima, manifestacijama, koncertima…
“Važno je dopreti do uspešnih i prepoznatljivih ljudi, poput glumaca, pevača, koji su svojim osvrtom i podrškom osnažili moj rad. Takođe, ja volim da moje modele nose i amateri. Tako su 2021, zahvaljujući KCZ i Maji Pandruov, u okviru manifestavije “Banatska bajka” prikazane moje kreacije, a u sklopu modne revije sa poetsko-muzičkom-plesnom podlogom”, kaže Romanova.
Modna revija u gradskoj bašti
Nešto slično publika je imala prilike da vidi i proteklog vikenda u gradskoj bašti.
“Imala sam svestan izbor i jasan izazov što se tiče odabira žena. Najmlađa učesnica koja je nosila kreacije imala je četiri godine, a najstarija 80. Trebalo je uklopiti se u suštinu različitih karaktera, harizme i lepote. Tu su različite želje, počev od modela haljina, do boje, dezena… Tek kada se sve to usaglasi dolaze na red ostali detalji”, navodi naša sagovornica.
“Među učesnicima revije bila je divna Eržebet Britka koja svoje godine nosi sa posebnom lepotom. Sašivena toaleta, sačinjena od plavog ruskog satena sa detaljima bogate reljefne čipke koji su bili našiveni na prednjem delu struka i manžetnama, upotpunilo je njenu gracioznost. Verujem da svaka žena može da ima svojih pet minuta i predivnu haljinu u lepoti svoje prirode. Zato svakoj dajem šansu da se oseća kao princeza. I verujte svakoj je do sad to uspelo. Operska diva u SNP u Novom Sadu, Milica Dosković, je moja pokretna reklama. Njoj šijem za javne nastupe, kao i samom horu”, kaže Marijana.
Materijale za haljine i dobija i kupuje, a svojim kreacijama prkosi modernom vremenu.
“Lepe stvari imaju svoja obeležja. Moja kreacija, a njihov osmeh kod svake žene sačuva trag. Dosta sam haljina napravila tokom prethodne dve decenije. Neke sam poklonila, neke prodala. Svaku sam osmislila na način na koji sam htela, a nosile su se na različitim proslavama, od rođendana, svadbi, krštenja. Interesantno je da ih mlađa populacija sve smelije traži”, objašnajva.
Ideje za nove modele joj ne nedostaju, kao ni za nove poduhvate. Jedan od njih je autobiografska knjiga koja treba da pokaže na koji način prošlost ostavlja tragove autentičnosti i živi kroz napisanu reč ili film.
Foto: Privatna arhiva, autor dela fotografija je Mirjana Jerković Ubović