Jelena Đorđević Perc, bibliotekarka Gradske narodne biblioteke „Žarko Zrenjanin” u kojoj radi kao urednica kulturnog programa, ima iza sebe priličan broj radionica za decu i mlade, humanitarnih akcija i projekata namenjenih odraslima i osetljivim grupama. Njena interesovanja usmerena su ka tome da kultura bude pokretač pozitivnih promena u zajednici, a ustanove kulture dostupne, slobodne i orjentisane ka potrebama sugrađana. Kako sama kaže deca lepše i mudrije rastu uz knjige i prirodu, a te dve ljubavi upravo su se srele u novoj slikovnici “Dabrodošlica” čiji je Jelena autor, a koju je objavila Gradska biblioteka.
Iz štampe je upravo izašla Vaša prva knjga „Dabrodošlica“. Kako ste došli na ideju da je napišete?
Bibliotekarke Dečjeg odeljenja došle su na ideju da pokrenu ediciju „Priče našeg zavičaja” u kojoj će svaka slikovnica biti posvećena jednoj ugroženoj životinjskoj vrsti. Nakon velikog truda koji su uložile da pronađu na odeljenju takvu literaturu koju je, za potrebe školskog projekta, zatražila jedna devojčica, shvatile su da nema mnogo knjiga iz kojih bi deca mogla da saznaju o ugroženim vrstama iz bliskog okruženja. S obzirom na to da su bibliotekari pokazali da se dobro snalaze sa pričanjem priča u koje zgodno „zaodenu” neke činjenice i znanja, a to su dokazali i kroz storiteling radionice koje su realizovane u saradnji sa Narodnim muzejom, odluka je bila da upravo bibliotekari budu istraživači, a potom i pripovedači, autori ovih slikovnica.
„Dabrodošlica” je treća slikovnica u ovoj ediciji, u kojoj je, posle tiskog cveta i roda, koji su junaci prve dve slikovnice, red došao i na dabra.
Odabir dabra kao junaka priče došao je spontano. Mnogo vremena provodim sa porodicom na Tamišu, a da to čine i dabrovi, vidi se na brojnim stablima uz obalu gde su ostavili svoj „zubni” rad, kao i jazbine. Vest da su se dabrovi vratili u naše reke, pa stigli i do obala Tamiša, preneta je u brojnim medijima, tako da je sve u vezi sa ovim simpatičnim zubonjom od početka bilo intrigantno i zanimljivo.
O čemu se radi u knjizi?
Glavni junak, dabar Brane, nalazi se na važnoj životnoj prekretnici. Poverava se svojoj prijateljici, sivoj čaplji Ofeliji. Ona ga mudro savetuje da svaka nelagoda, što iz perspektive mladog bića jeste i odrastanje, dolazi kao znak da je vreme za promenu, za pokret. Svaka dilema i problem lakše se rešavaju uz porodicu i prijatelje, tako da se Branetova avantura srećno završava.
Uz priču o odrastanju dabra Braneta, deca će naučiti i gde dabrovi žive, čime se hrane, zašto grade brane, ali i to da u drugoj godini svog života odlaze od svoje primarne porodice kako bi zasnovali svoj novi dom i dobili potomstvo.
Kome je knjiga namenjena?
Slikovnica je namenjena deci od 5 godine nadalje, uz nadu da će je čitati sa roditeljima, bakama, dekama, odraslima. Iako nevelika obimom, slikovnica može da bude odlična prilika za razgovor o važnim temama, a ujedno, to je i najušuškanije i najlepše provedeno zajedničko vreme.
Ideja ove edicije jeste da deca shvate koliko su ozbiljne posledice koje po čitav ekosistem ima neodgovorno ponašanje nas, ljudi, i da zato moramo da učimo o živom svetu koji nas okružuje i brinemo o prirodi.
Koliko je trajao i kako je izgledao rad na knjizi?
Nekako je čitav proces protekao kao igra, a vreme u igri proleti. Naša književnica Nikoleta Novak pisala je o dabru Ljupčetu koji gradi most. Ona se pozabavila tim graditeljskim umećem dabrova, pokrećući i druge važne teme, tako da sam nastojala da pažnju dece fokusiram na neke druge činjenice iz života ovih životinja. Nije prošlo mnogo vremena od definisanja teme i likova do sjajnih ilustracija koje su oživele junake i ambijent.
Bibliotekari zrenjaninske biblioteke zaista mogu da budu ponosni i privilegovani što imaju za prijatelja poznatog ilustratora, a na sreću i našeg sugrađanina, Mladena Anđelkovića, koji nesebično od svake priče i pesme napravi čaroliju. Ilustracije su od suštinske važnosti kada je reč o slikovnicama za decu, i, ukoliko su uspele, možemo biti sigurni da junaci nastavljaju da žive i rastu sa malim čitaocima. Ostaju im u sećanju. Mladen Anđelković ilustrovao je i prve dve slikovnice iz ove edicije, a deca to zaista primećuju i shvataju da je reč o, kako su nam danas rekli na Dečjem odeljenju, „kolekciji”.
Šta je bio najveći izazov?
Najveći izazov bio je da se dobro provere sve činjenice o dabrovima, jer čak i u enciklopedijama ima nekih nedoslednosti. Kao bibliotekari, vodimo računa da su informacije koje dajemo deci proverene, a tome i njih učimo.
Ukoliko nismo sigrni, treba da znamo kome da se obratimo – a obraćamo se onome ko je stručan. U ovom slučaju, mislim da ne postoji stručnija i pozvanija osoba od mog saradnika na ovoj slikovnici, profesora dr Duška Ćirovića sa Biološkog fakulteta u Beogradu, jer je upravo on u velikoj meri zaslužan što dabrovi ponovo žive u našoj zemlji. Profesor Ćirović koordinirao je akcijom ponovnog naseljavanja dabrova u rezervate prirode Zasavica i Obedska bara, budući da su ove životinje ljudskim nemarom kod nas gotovo nestale. Dabrovi iz Bavarske, zahvaljujući uspešnoj saradnji naših i nemačkih biologa, u velikoj meri srodnici su ovih koji danas žive u okolini naših reka.
Ko je prvi pročitao knjigu i kakve ste kritike dobili?
Tekst je najpre pročitan ćerki i suprugu, potom kolegama i čini se da se svima na prvo čitanje dopao. Priča, sama po sebi, bila je kompletna, ali je profesor Ćirović sugerisao neke izmene u vezi sa informacijama o dabrovima u prirodi, njihovim predatorima i navikama. Zahvalna sam na lepim rečima svih koji su do sada pročitali slikovnicu, kao i na ogromnoj pomoći da ona bude i činjenično tačna.
Gde knjiga može da se nabavi?
Knjiga može da se pozajmi za čitanje sa Dečjeg odeljenja biblioteke. Ona će biti poklon svim predškolcima koji učestvuju u našoj manifestaciji „Mala čitalačka značka”, može da se kupi u knjižari biblioteke, Klubu knjige i drugim knjižarama.
Kao što ste rekli, ovo je treća u nizu knjiga koju pišu zaposleni u zrenjaninskoj biblioteci, a koja je posvećena životinjama u Banatu. Zbog čega ste izabrali baš ovu temu i da li u narednom periodu možemo da očekujemo i četvrtu, petu, šestu knjigu sa novim vrstama?
Edicija “Priče našeg zavičaja”, za sada, ima tri knjige koje su pisale bibliotekarke: „Kad reka procveta” Ane Davidovac, koja se bavi fenomenom tiskog cveta i vezana je za Tisu, potom „Klepetava priča” Nataše Lalić i Aleksandre Krsman bavi se crnim i belim rodama iz okoline Taraša, a dabar Brane iz slikovnice „Dabrodošlica” pronalazi svoj novi dom na Tamišu. Plan nas, bibliotekara, jeste da ova edicija svake godine dobije novu slikovnicu, nove junake i tako raste.
Kako je edicija vezana za manifestaciju „Mala čitalačka značka”, knjige su prvenstveno poklon predškolcima, a potom i dostupne svoj deci koja žele da saznaju više o životinjama koje žive u našoj neposrednoj blizini.
Zaista bismo voleli da deca nastave da istražuju i prirodu svog kraja, kao i da od najranijeg detinjstva imaju svest o tome da moraju da brinu i čuvaju sve životinje, posebno ugrožene. Knjige su, u ovom smislu, i poziv i ulaznica za dalje istraživanje i uživanje u prirodi.
Koliko je važno da svi imate međusobnu podršku kolega u ovakvom poduhvatu?
Podrška kolega, nove ideje koje kod nas brzo stignu do realizacije, entuzijazam koji često i sami ne umemo da objasnimo, odličan su teren da se izmestimo iz svojih redovnih zaduženja i da oslobodimo neke kreativne potencijale koje nismo ni slutili da imamo. Podrška je ključna. I junak slikovnice se, bez podrške i ohrabrenja, ne bi lako otisnuo u nove vode.
Koliko je teško i zahtevno napraviti ovakvu knjigu za decu? Da iz nje nauče nešto o životinjama koje ih okružuju, ali da im to istovremeno bude zanimljivo.
Iskustvo u radu sa decom, iskustvo roditeljstva, potom, toliko pročitanih knjiga kako za decu tako i za odrasle, lako učine da pisanje slikovnice nije nimalo zahtevna, već uzbudljiva pustolovina. Sigurna sam da bi se i moje koleginice koje su se u ovom zadatku okušale – složile sa ovim zaključkom.
Koliko su deca uopšte danas zainteresovana za čitanje i kako privući najmlađu publiku da zavoli knjige i da dolazi u biblioteku?
Naše iskustvo govori u prilog tome da su velike šanse da deca, kada u najranijem detinjstvu počnu da dolaze u biblioteku, rastu u budućeg ozbiljnog čitaoca i osobu koju će zanimati kulturni programi generalno. Čak i kriza čitanja koja neretko naiđe u tinejdžerskom uzrastu može da se prevaziđe. Deca do deset godina imaju pravo na besplatran upis u biblioteku, počasno kolektivno upisujemo predškolce, đake-prvake, trudimo se da programi i manifestacije održe njihovu pažnju. Posebno smo posvećeni tinejdžerima i mladima kroz radionice i kutak koji je samo njihov. I u tom smislu, videli smo da taj trud daje odlične rezultate.
Međutim, nekada se čini da je roditeljima mlađe dece veći napor da svrate sa decom, nego što je to stvar dečje nezainteresovanosti.
Nakon renoviranja čitaonice Dečjeg odeljenja, primetili smo da se deca duže zadržavaju u biblioteci – ne samo da izaberu knjige, već vole i da se igraju u prostoru čitaonice. Društvene igre, stolovi za crtanje, igračke, sva potrebna oprema za izradu školskih projekata – sve je na jednom mestu. Uz svo razumevanje za obaveze i hronični nedostatak vremena roditelja, pozivamo ih da, ipak, deo porodičnog dana provedu u biblioteci. Oni koji ga, na našu radost praktikuju – i deca i roditelji, kažu da zaista ume da opusti i oraspoloži.