Baletski studio “Stage” se tradicionalno početkom godine publici predstavlja kroz dečije predstave. Do sada su, naši sugrađani imali prilke da vide brojne likove iz crtanih filmova i dečijih knjiga, a ovog januara publika je uživala u priči o Maloj sireni. O tome kako je izgledalo pripremati predstavu, ali i koja je neformalna himna studija koju su na kraju pevali i plesači i publika razgovarali smo sa Aleksandrom Stanulov, vlasnicom baletskog studija “Stage”.
Godinama pripremate baletske predstave za decu. Do sada ste mnoge dečije bajke, priče preveli u balet. Kako birate koju ćete predstavu spremati?
Pošto mi je profesija baletska umetnost i rad sa decom, velika želja mi je oduvek bila da pravim baletske predstave za decu. Iako je to veoma težak i neizvestan put, prva predstava je bila „Krcko Oraščić“, sa kojom smo probili led i dobili vetar u leđa za naredne predstave. Svaku sledeću predstavu smo birali da bude sa poukom i prilagođena dečijem uzrastu, a jednako zanimljiva i odraslima. Najbitnija je inspirativna muzika i onda sve dođe samo po sebi.
Kako ste se odlučili ove godine da to bude „Mala sirena“?
Ove godine je to „Mala sirena“ upravo zbog muzike koja je vrlo emotivna, a i deci se svidela.
Koliko dugo ste predstavu pripremali?
Priprema predstave uvek počinje preko leta, preslušavanjem muzike i razvijanjem radnje, a tek od septembra počinjemo sa deljenjm uloga i uvežbavanjem koreografija. Negde u novembru počinjemo da pravimo i scenografiju.
Šta je bio najveći izazov za Vas, kao koreografa, a šta za plesače?
Najveći izazov za mene je da prenesem zamišljeno na scenu i pokret, a igračima je verovatno izazov da sve urade kako sam zamislila i da se poistovete sa likovima.
Plesači uvek imaju zanimljive kostime, kako ih obezbeđujete?
Kostime počinjemo da spremamo u avgustu, zajedno sa našom krojačicom Radom, kada za svaku ulogu posebno dogovaramo kako će izgledati koji kostim. Pošto nemamo nikakvu finansijsku pomoć sa strane, roditelji sami finansiraju kostime.
Kako je izgledao nastup polaznika baletskog studija „Stage“ u nedelju?
Prema komentarima publike koje sam dobijala do kasno u noć nakon predstave nastup je bio spektakularan.
Koliko je učesnika nastupalo?
U ovoj predstavi ne nastupalo oko 60 igrača.
Na samom kraju predstave publiku ste pozdravili pesmom „Za milion godina“, a gotovo svi u sali su uključili bliceve na telefonima i pevali. Kako ste doživeli ovaj trenutak i zašto ste se odlučili na taj korak?
Sam kraj je bio vrlo emotivan za mene, a po reakciji publike i dece bio je i za njih. Pesma „Za million godina“ je kao što znate Unicef-ova pesma posvećena deci. Zato smo se i odlučili za ovu pesmu, koja je inače i nezvanična himna baletskog studija Stage, a u cilju promocije ljubavi i međusobne podrške deci.
Kakvi su planovi za naredni period?
U narednom periodu nas čekaju humanitarne predstave u saradnji sa Predškolskom ustanovom Zrenjanin, kao i sa osnovnim školama našeg grada.
Foto: Dragiša Nadlački i Goran Mihajlov