U godinama pa i decenijama iza nas, brojni Zrenjaninci otišli su iz rodnog grada, što zbog profesionalnih obaveza, angažmana u stranim kompanijama, nastavka školovanja, tako i zbog želje da svoje potencijale iskušaju u nekoj drugoj zemlji.
Među onima koji su u potrazi za novim izazovima i mogućnostima otišli daleko od zemlje u kojoj su rođeni, jeste i Ivona Zarin koja danas studira i radi u Americi. Ivona je sada na trećoj godini studija na „Columbia College of Missouri“ u Misuriju, i sa čitaocima deli svoje iskustvo života i rada na drugom kontinentu.
– Pred kraj srednje škole, dok je većina mojih vršnjaka imala jasnu ideju čime žele dalje da se bave u životu i koji fakultet da upišu, ja sam imala osećaj da lutam i nisam mogla ni u jednoj sferi da se pronađem niti zamislim sebe. Zamislila sam se i zapitala „gde je moj put“. Ubrzo sam saznala za vršnjake koji su zahvaljujući sportu dobili stipendije za studiranje u Americi i to mi je dalo ideju da i ja pokušam da uz pomoć odbojke koju treniram, odem za Ameriku. Srećom, naišla sam na razumevanje u porodici i tako je sve počelo. Konkurisala sam i uspela da dobijem sportsku stipendiju koja je pokrivala sve troškove studiranja, osim avionske karte, kaže nam Ivona na početku.
Da li si se suočila sa nekim početnim poteškoćama u periodu kada si stigla u Ameriku?
– Najteže je bilo odvojiti se od porodice i prijatelja. To što sam sama tako daleko i što moram sama da donosim neke odluke, takođe nije bilo lako. Naišla sam i na jezičku i kulturološku barijeru. Ali, s vremenom te poteškoće su se smanjile i sve je postalo mnogo lakše kada sam se već navikla na život u Americi.
Koje su mane i prednosti života u Americi?
– Najviše mi se svidela opuštenost američkog načina života, kao i njihov sistem. Samo je potrebno navići se na te razlike. Jedna od stvari koja mi se nije svidela je definitivno hrana. Mogu slobodno da kažem da se nakon dve godine boravka u Americi još uvek nisam navikla na tu vrstu hrane. Druga zamerka bi bila bezbednost. U Americi je jako važno da nigde ne idete sami i da svuda idete u grupama, naročito u kasnim satima.
Da li ima razlika u mentalitetu ljudi, načinu života, navikama?
– Ljudi su tamo mnogo opušteniji, ne opterećuju se mnogo stvarima poput garderobe, pravilima ponašanja…Svi su uglavnom nasmejani, i veoma je važno to što su ljubazni tokom komunikacije, bili iskreni ili ne. Prisustvo različitih kultura doprinosi lakšem prilagođavanju, jer kada je prisutno mnogo stranaca onda se i ja manje osećam kao stranac. U Americi je teško živeti bez automobila jer su razdaljine velike. Takođe je retko videti ljude kako šetaju ulicama ili voze bicikl, dok kod nas to nije retka pojava.
Ako bi uporedila njihov školski sistem i naš u Srbiji, kako bi ih opisala, koje su razlike?
– Pošto nisam studirala u Srbiji ne mogu da pričam iz ličnog iskustva, ali čula sam različita iskustva od prijatelja koji trenutno studiraju u Srbiji i to mi omogućuje da uporedim ova dva različita sistema. Oba sistema se generalno razlikuju, naš sistem zahteva više učenja i detaljisanja, dok je američki sistem više usmeren ka tome da sami istražujemo i pronalazimo činjenice. Uglavnom se svodi na vršenje raznih istraživanja, pravljenja prezentacija, grupnih projekata i slično.
Kako bi opisala način života tamo i ovde?
– Svakako da je u Americi veći životni standard, imaju veće kuće, bolje automobile, mogu više da putuju i svako ko je vredan i hoće, može dobro da zaradi. Međutim, i troškovi su im veliki. Na primer, zdravstveni sistem nije kao kod nas, često ne pokriva sve potrebne intervencije i ako na primer osoba mora na operaciju, to može puno da košta, zbog čega nekad moraju da podižu kredite kako bi platili troškove bolničkog lečenja. Tokom studiranja i ja sam u prilici da radim određen broj sati, te mogu da zaradim za neke svoje lične troškove i olakšam svojoj porodici.
Kako bi opisala ljude u Americi, kakvo je društvo i da li si se uklopila u sredinu?
– Ljudi su zanimljivi, kao i ovde ima raznih profila ličnosti. Amerikanci su po prirodi opušteni, ali prilično okrenuti sebi. Naravno, ima i izuzetaka. Tokom zimskog raspusta boravila sam kod cimerke u Sijetlu gde su me njeni veoma lepo primili i bili ljubazni prema meni. To mi je bila prilika da upoznam njihov način života i sagledam upravo te kulturološke razlike. Život sa porodicom razlikuje se od života u kampusu, tako da mi je to bilo korisno iskustvo. U kampusu živim sa studentima iz raznih zemalja, dobro sam se uklopila sa studentima iz Turske, Brazila, Argentine, Kolumbije… Život u tako raznolikom društvu je prilika da se prošire vidici i da bolje upoznam sebe.
Jesi li ikad poželela da se vratiš?
– Da, bilo je i teških trenutaka kada bi me uhvatila nostalgija, nedostajali su mi porodica i prijatelji, naročito u nekim stresnim situacijama. Tada sam morala sebi da ponavljam da sve ovo radim kako bih obezbedila sebi bolju budućnost i da i teški trenuci čine život, da oni postoje kako bi me ojačali. Srećom, imala sam oko sebe prijatelje, takođe strance koji su to mogli da razumeju, i to mi je dosta pomoglo jer sam znala da nisam jedina koja se nalazi u takvoj situaciji.
Kakve planove imaš za budućnost?
– Svakako planiram da završim studije, da pronađem oblast koja me najviše zanima kako bih odlučila šta je to čime želim da se bavim. Pandemija korona virusa i nestabilna situacija u svetu me je naučila da iako imam planove, oni moraju biti fleksibilni jer ne možemo sve znati unapred i predvideti, već se često moramo prilagođavati u hodu. Tako ću i ja.
Šta bi poručila onima koji žele da studiraju u inostranstvu i koji žele da idu tim stopama?
– Za ovakav korak je potrebno mnogo hrabrosti. Ukoliko je neko spreman na samostalnost i ima avanturistički duh, svakako bih preporučila takvo iskustvo. Nije nimalo lako, ali vredi. Nadam se da će mi ovaj izbor životnog puta obezbediti bolju budućnost. Bilo je dosta ljudi koji su mi se javljali jer su oni isto zainteresovani za studiranje u Americi i ja sam im onda objasnila ceo proces kroz koji sam prošla i podelila moje lično iskustvo, kaže Ivona na kraju razgovora.
Foto: „Columbia College of Missouri“, privatna arhiva