Poslednjih godina navike potrošača se polako menjaju. Sve je više onih koji čitaju deklaracije i vode računa o zdravoj ishrani. Zbog toga je i sve više proizvođača koji imaju neophodne sertifikate kojima se garantuje ispravnost od sirovina do finalnog proizvoda. Odnosno kojima se prati put proizvodnje od njive do trpeze. Sertifikat o geografskom poreklu dodatno garantuje da je određeni proizvod nastao na tačno utvrđen način u tačno određenom području. Do sada je u Srbiji podeljeno sedamdesetak ovih sertifikata.
Leskovački ajvar je jedan od proizvoda iz Srbije koji nosi oznaku geografskog porekla.
“Dobijanje sertifikata je u našem slučaju trajalo pune 3 godine. Mislim da smo u maju 2011. dobili oznaku geografskog porekla, a onda smo krenuli u sertifikaciju. Svaki proizvod mora da se sertifikuje, jer sertifikaciona kuća kontroliše kritične tačke iz proizvodnje. Mi smo prilikom brendiranja napravili pravinik u kojem smo naveli koje su to kritične tačke i koje moraju posebno da se kontrolišu. Sertrifikacione kuće ne kontrolišu svake godine iste tačke u prozvodnji. One same definišu šta će kontrolisati u procesu proizvodnje”, počinje priču Stevica Marković iz Udruženja Leskovački ajvar.
“Kada je reč o ajvaru kritične tačke su kontrola semena, odnosno kvaliteta paprike i koja se paprika koristi kao sirovina za proizvodnju. Druga tačka je pečenje paprike. Na kojim se uređajima peče paprika. Mi to radimo na furunama. I treća kritična tačka je samo upržavanje, odnosno to koji se sastojci koriste za ajvar osim paprike. Sertifikat o geografskom poreklu garantuje da su svi proizvodi koji imaju tu oznaku ako ne isti, bar približni onome što je propisano elaboratom o tom proizvodu”, dodaje naš sagovornik.
“Tajna leskovačkog ajvara je u paprici”
Da bi dobili sertifikat o geografskom poreklu Leskovčani koji se bave proizvodnjom ajvara su morali da se dogovore kakav će ajvar praviti.
“Leskovac je velika teritorija i bilo je puno nas koji smo radili ajvar. Svako je radio po svom nekom receptu. Trebalo je prvo među nama da definišemo kako je najbolje da se to radi. Tu je bila najveća polemika dok nismo definisali pravilnik. Posle smo se lako prilagodili. Moram da priznam prošle su 3-4 godine dok se nismo svi uskladili. Na sajmu etno hrane učestvujemo redovno i tačno se iz godine u godinu videlo kako je tekao naš razvoj. Prve godine je bilo nas sedmoro iz udruženja i svi ajvari su bili različiti, već sledeće godine smo se malo bili ujednačili. Prošle godine ajvari su vizuelno bili identične boje. Čak je i kozistencija bila slična. Znači tu smo već pri kraju da svi imamo identičan proizvod”, objašnjava Marković.
“Tajna leskovačkog ajvara u odnosu na ostale je u paprici. Ništa drugo. Ta kotlina gde se paprika proizvodi, sunce – imamo skoro 290 sunčanih dana i 5 reka koje protiču kroz leskovačku kotlinu. Tu je poseban mikroklimat. Kvalitet zemljišta utiče i na kvalitet paprike. I kada imate takvu papriku imate i dobar krajnji proizvod”, dodaje naš sagovornik.
Sertifikat o geografskom poreklu ovo udruženje nije dobilo preko noći. Za čitav postupak imali su i podršku Privredne komore, zadružnog saveza, resornog ministarstva i partnera iz Italije.
“Mi smo se kao proizvođači udružili i krenuli da radimo. Udruženje danas ima 15 članova i godišnje proizvedemo između 30000 i 40000 tegli. Ajvar plasiramo na domaćem tržištu, uglavnom preko malih specijalizovanih radnji za etno proizvode ili kroz restorane. Izvoza još nema. Nemamo posebnu reklamu, uglavnom se to svodi „od usta do usta“. Cena teglice leskovačkog ajvara od 700 grama je 550 dinara”, kaže Marković.
Pirotski kačkavalj
Pirotski kačkavalj je još jedan od proizvoda koji ima sertifikat o geografskom poreklu.
“Postupak sertifikacije trajao je nekoliko godina. I moramo da priznamo da smo imali veliku pomoć lokalne samouprave i resornog ministarstva. Pirotski kačkavalj se ručno pravi. Reč je o parenom testu koje se stavlja u korpe od leskovačkog pruća. Sam proces izrade je specifičan i mi smo to zaštitili jer je reč o proizvodu sa izuzetno dugom tradicijom. Ne želimo da potrošači budu obmanjeni i da se ruši imidž pirotskog kačkavalja od kravljeg mleka. Da na etiketi piše pirotski kačkavalj, a kada ga potrošač proba da to nije taj ukus, i da ga onda više nikada ne kupi”, kažu u Mlekarskoj školi u pirotu koja je jedini ovlašćeni korisnik imena i porekla pirotskog kačkavalja.
„Zanat je kroz vekove usavršavan. I danas se radi tako da svaki učenik usvoji najbolje od majstora. U Mlekarskoj školi dnevno prerađujemo oko 5000 litara mleka. To nije dovoljno da se podmire potrebe tržišta. Sertifikat o geografskom poreklu sada znači šansu da i druge mlekare iz ovog kraja počnu da proizvode pirotski kačkavalj prema elaboratu koji imamo. Na taj način mogli bismo da ponudimo veće količine ovog proizvoda, koji se i te kako traži ne samo na domaćem, već i na stranom tržištu”, dodaju naši sagovornici.
Od oznake geografskog porekla u Pirotu očekuju i da podigne vrednost pirotskom kačkavalju, ali i da doprinese boljoj promociji grada.
Vrbički prolećni beli luk
I povrtari su rešili da sertifikuju svoje proizvode. Beli luk iz Vrbice takođe nosi oznaku geografskog porekla.
“Postupak sertifikovanja našeg belog luka trajao je više od godinu dana, iako je ideja o tome starija. Oznaka geografskog porekla nam je najbolji način da se borimo sa konkurencijom iz uvoza, pogotovo onog sa Dalekog istoka. Sada je naš proizvod ne samo zaštićen, već je i prepoznatljiv na tržištu. Tačno se zna gde je proizvden vrbički beli luk, na koji način i kako se rade kontrole proizvodnje tokom čitavog vegetacionog perioda”, kažu u Udruženju Vrbički prolećni beli luk.
“Udruženje ima 20-ak članova, koji u zavisnosti od sezone beli luk sade na površini između 20 i 30 hektara. Vrbički beli luk je jedinstvena sorta koja je u Srbiju preneta iz okoline naselja Makoa u Mađarskoj. Kod nje je raspored čenova spiralan. Centralni čen je najmanji i on se ne koristi kao sadni materijal. Lukovica je sastavljena od 10 – 15 čenova obavijenih opnastim ljuspama bele boje. Čenovi su jajasti, duguljasti, stisnuti sa strane, malo savijeni. Ovaj luk ima ljut, oštar ukus i jak intenzivan miris. Sadi se u rano proleće i to isključivo ručno, jer ako čen nije pravilno postavljen u zemlju biljka neće nići. Može da ostane svež do januara i februara naredne godine”, dodaju naši sagovornici.
“Domaći beli luk je aromatičniji i kvalitetniji od uvoznog”
Članovi udruženja tvrde da beli luk iz Vrbice ne može da se poredi sa onim iz Kine.
“Specifičan ukus i kvalitet luka potiču od teške crnice na kojoj se on gaji. Zemljište je teško za obradu, ali ako se na pravi način pripremi i to obavezno pre zime, dobijaju se čvrste lukovice. Vrbički beli luk ima mnogo bolji ukus, sadrži više eteričnih ulja i mineralnih materija od onog iz Kine. Želja nam je da proizvodnja bude još masivnija i da imamo bolju prođu na tržištu, jer smo do sada naš luk prodavali uglavnom nakupcima”, objašnajvaju u Udrženju Vrbički prolećni beli luk.
Sertifikat o geografskom poreklu ima i futoški kupus
Beli luk nije jedinu u grupi povrća koji nosi oznaku geografskog porekla. Sertifikat o geografskom poreklu ima i futoški kupus.
“Treba znati da nije svaki kupus iz Futoga futoški kupus. Reč je o beloj vrsti kupusa i to srednje kasne i kasne sorte. Namenjen je za kišeljenje i svežu potrošnju. Optimalni rok za rasađivanje je od početka do sredine jula, a vegetacija traje od 110 do 140 dana. Listovi rozete i spoljni listovi glavice su zelene boje sa slabo naglašenom nervaturom. Glavica pravog futoškog kupusa je blago spljoštenog-ovalnog oblika. Prosečna težina je od 1,5 do 3,5 kilograma. Ovaj kupus poseduje značajna lekovita svojstva”, kažu u Udruženju Futoški kupus.
“Futoški kupus je dobar u prevenciji od prehlade i gripa. Leči kašalj i podstiče i pojačava rad želuca i creva. Preventivno deluje i sprečava pojavu čira na želucu i dvanestopalačnom crevu. Mineralne materije ubrzavaju metabolizam ćelija i cirkulaciju krvi tako da se smanjuje krvni pritisak i pojava arterioskleroze. Doprinosi smanjenju holesterola u krvi i povećava imunitet i antibaktericidno dejstvo zbog prisustva eteričnih ulja. Poboljšava krvnu sliku zbog prisustva gvožđa i magnezijuma. Sadrži dosta kalcijuma, koji pomaže u borbi protiv osteoporoze i kamena u bubregu. Ako se koristi kao oblog ubrzava sazrevanje apscesa i površinskih čireva. Sok od futoškog kupusa i cvekle pročišćuje krv i smanjuje masnoću kože, leči akne i bubuljice. Sok od svežeg futoškog kupusa i rasol čiste jetru od otrova. Melem od listova futoškog kupusa leči modrice i podlive”, navode naši sagovornici.
Sremski kulen
Jedan od proizvoda za koji se mnogi utrkuju da ga zaštite, jeste i kulen. Sremski kulen ima sertifikat o geografskom poreklu.
“Reč je o delikatesu od čistog mesa. 24 proizvođača iz Sremske Mitrovice ima sertifikat za proizvodnju sremskog kulena. Da bi Sremski kulen bio ukusan i kvalitetan potrebno je poznavati tajne zanata. Pre svega, mora se voditi računa u odabiru mesa i postupku sušenja. Masu za kulen čine 90 posto but bez žilica i 10 posto čista masnoća. Ova kobasica se pravi isključivo od zrelih svinja starih godinu dana, težine oko 200 kilograma. Od toga se dobija do 20 kilograma sveže mase za proizvodnju kulena, što je 10 odsto od žive vage”, kaže Branislav Janošević iz Udruženja Sremski kulen.
“Od začina se dodaju samo umerene količine paprike, isključivo sa područja Srema i kuhinjska so. Nema aditiva, sve je prirodno. Nekada je od jedne svinje mogao da se proizvde samo jedan kulen. Jer svinja ima samo jednu katu. Zahvaljujući industriji danas mogu da se proizvdedu veće količine ovog specijaliteta. Iako svako podneblje ima svoj delikates koji naziva kulenom, Sremski kulen se smatra autohtonim proizvodom. Specifičan je po mesu za njegovu izradu, manjoj količini paprike i zrenju za koje je potrebno 180 dana. Najukusniji Sremski kulen proizvode mali proizvođači. Najčešće ga prodaju preko malih mesara, na pijacama ili na manifestacijama na kojima ostvaruju direktan kontakt sa potrošačima”, dodaje naš sagovornik.
U Vojvodini postoje sremski, petrovački kulen koji karakteriše izuzetna ljutina i ukus kima i kulen koji se pravi u Svetozaru Miletiću kod Sombora. Lemeški kulen se suši na vetru koji duva sa Telečke visoravni.
Oznaku geografskog porekla između ostalih imaju i šaran iz Ečke, kavijar iz Kladova, čaj sa Rtnja, pirotski ćilim, homoljski sir i med, malina iz Arilja, valjevski duvan čvarci, razna piva i vina…